Na početku je uime svih župljana biskupu dobrodošlicu zaželjela i zahvalila na susretima gđa Lidija Bahlen.

U homiliji biskup je pohvalio sve viđeno i brojne aktivnosti koje ova župna zajednica provodi. Osvrnuo se i na dugogodišnju obnovu njihove crkve, istaknuvši kako je ona prelijep i vrijedan spomenik kulture i da zato obnova traje tako sporo te kako će uz Božju pomoć doći i do kraja. „Ali u konačnici, što je to važno za nas vjernike? Za nas je najvažnije da se prije svega mi kao kršćani i živa Crkva obnavljamo. Lijepo je imati ovakvu crkvu koja kao grad na gori govori svima koji idu ovim krajem da ovdje ima vjernika, da se ovdje ljudi mole Bogu. Ona nas svojim zvonikom poziva da svoje oči podignemo gore i da u ovom svom zemaljskom putovanju ne gledamo samo pod noge i u ovu zemlju, da ne računamo samo na ove zemaljske uvjete nego da gledamo sve kako su to naši stari voljeli reći ‘sub specie aeternitatis’ – pod vidom vječnosti’. Doista, da gledamo sve onako kako na nas gleda Bog. Ako ćemo tako gledati svoj život, život svojih bližnjih, obitelji i svijeta, tada ćemo naglaske u svom životu stavljati na ono što je bitno“, ustvrdio je biskup.

Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi biskup je rekao kako nas ona poziva da razmišljamo o nekim stvarnostima koje se same po sebi čine razumljive, ali često ih ljudi zaboravljaju. „U prvom čitanju iz Knjige proroka Malahije čuli smo kako je Bogu do pravednosti. Bog je pravedan i on će kazniti one koji su oholi i koji su zlikovci, a one koji su bogobojazni njih će sunce pravde ogrnuti (…) takvima će Bog dati svako dobro ako čine pravdu. Ove riječi su važne da se i mi znamo tako orijentirati da u životu ne budemo zli nego da se pokušamo truditi da budemo prema svima pravedni“, rekao je biskup te je u nastavku podsjetio kako je danas Svjetski dan siromašnih koji je prije dvije godine ustanovio papa Franjo. „Na taj dan Crkva se posebno poziva da moli za siromašne. Na sreću, mi nismo u takvim prilikama da imamo mnogo gole i bose sirotinje, kao što je to slučaj s Afrikom i Južnom Amerikom, ali svakako imamo puno duhovne sirotinje, onih koji imaju materijalno, ali čeznu za ljudskim razgovorom, pažnjom i dostojanstvom.”

Molimo zato da svi imamo taj pravedni odnos prema čovjeku i da svakog čovjeka poštujemo, jer je svaki čovjek, i onaj najmanji, dijete i slika Božja i kao takav zavrjeđuje naše puno poštovanje. To je taj pravedan odnos o kojem govori Gospodin“.

Na kraju okupljenima se obratio i župnik Pinjuh istaknuvši kako je pastoralni pohod za njega prije svega znak biskupove podrške i ohrabrenja za cijelu zajednicu. „Naša župa živi prije svega duhovno, ne samo materijalno, te se tako borimo i napredujemo. U vama, dragi biskupe, vjernici ove župe i ja vidimo neumornog i neumoljivog borca za ono što je Božje, za našu Domovinu i domoljublje. Ali to nije samo biskupov put, to treba biti put svih nas“, zaključio je vlč. Pinjuh.