Župnik Karača misu je predslavio u zajedništvu s biskupskim vikarom za kler Markom Cvitkušićem i kancelarom Jankom Lulićem, a služio je đakon Frano Bijelić. Misi je prethodio blagoslov maslinovih grančica ispred kipa bl. Alojzija Stepinca i procesija kao spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. Na početku pjevanu Muku Gospodina našega Isusa Krista po Marku izveli su solisti Frano Bijelić, Tomislav Bernić, Zlatko Vidulić i Verica Posilović te Katedralni zbor pod ravnanjem prof. Marije Posavac i orguljašku pratnju prof. Josipe Dovranić.

U propovijedi je katedralni župnik rekao kako se pred očima vjernika u slavlju Cvjetnice odvija mnoštvo događaja, od svečane procesije, pjesme, cvijeća, maslinovih grančica do navještaja Muke Gospodnje.

„Danas smo čuli dva evanđeoska navještaja. Jedno uz blagoslov grančica, o svečanom Isusovom ulasku u Jeruzalem, a drugo upravo sada u svetoj misi, o Isusovoj muci. Kolike li razlike među njima! U prvom oduševljeno klicanje naroda, pozdrav, dobrodošlica, radost i veselje: Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Bio je to trijumfalni ulazak Isusov u grad koji je svakom Židovu bio svet, a u drugom evanđeoskom odlomku ori se povik, možda čak i od iste publike: Raspni ga! Jasno su nam prikazana dva vida Cvjetnice: ono koje slavi Gospodina i ono koje osuđuje Gospodina. Danas nismo došli ovdje kao svake druge nedjelje. U ruci imamo blagoslovljenu maslinovu grančicu. Danas sudjelujemo u ovom euharistijskom slavlju i na taj način, noseći grančice, pjevajući i kličući Hosana, činimo sve kao što su u svoje vrijeme učinili Isusovi suvremenici“, istaknuo je.

Vlč. Karača je rekao i kako ti koji su klicali, mahali grančicama i svečano ušli za Isusom u Jeruzalem, za nekoliko dana su nijemo gledali kako vojnici Isusa odvode na suđenje, sudjelovali u galami pred Pilatovim sudištem, gurali se da vide onoga koji nosi križ prolazeći istim onim ulicama Jeruzalema u kojima su ga svečano pozdravljali kao kralja.

„Muka Gospodnja nije samo uprizorenje muke koja se jednom u povijesti dogodila. To je posadašnjenje Isusove muke u našem životu, u našoj povijesti. U toj povijesti mi smo neizostavni. Svatko se od nas može pitati: Kada sam to poput Isusa, a kada sam razbojnik, Pilat, Petar, Juda, svjetina, sluškinja, Veronika ili netko drugi. Svatko od nas u Isusovoj muci ima svoje mjesto. Postavlja se pitanje: gdje sebe vidimo u ovoj priči? Možemo li se negdje smjestiti kako bismo bili uz Isusa, kako bismo bili zajedno s osobom koja sve to podnosi za nas“, rekao je propovjednik.

„Možemo li se, inače, u našim životima smjestiti uz nekoga u kome prepoznajemo Krista Patnika sa svojim životnim situacijama, teškoćama, borbama? Možda nam se čini da izvješće o muci znamo napamet, no muka Isusova je za nas, njegove nasljedovatelje, uvijek drukčija i pozvani smo uvijek iznova posadašnjavati je u svome životu. Uvijek nam netko drugi sudi, ali i mi sudimo drugima. Netko je izdao nas ili smo to mi učinili nekome. I tako Muka Isusova postaje dio našega života, dio naše povijesti, a mi u njoj sudionici“, ustvrdio je katedralni župnik, dodavši i kako sjećanje na Isusovu muku potiče na promišljanje o današnjoj muci i patnji mnogih ljudi i čitavih naroda te želi u svakom vjerniku probuditi ti sućut i spremnost za pomoć, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije.