Simpozij je održan u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KBF), Teološkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani i Fakulteta katoličke teologije Sveučilišta Karl-Franzens u Grazu. Simpozij, koji je dio institucijskog projekta „Teologija i komunikacija“ Katedre fundamentalne teologije KBF-a, održao se u cijelosti na engleskom jeziku s ukupno 11 izlaganja. 

Jedan od voditelja projekta Tomislav Kovač, uvodeći u temu simpozija, rekao je kako je „u današnje vrijeme potrebno posebnu pažnju posvetiti hermeneutici kao načinu interpretacije religijske stvarnosti u svjetlu suvremenih filozofskih i teoloških promišljanja, s naglaskom na razumijevanje interpretacije tradicije kao neophodnog posrednika smisla i socio-religijske kohezije ili pak kao nositelja anakronizma i otuđenja“.

Uime domaćina sudionicima se obratio o. d. dekana KBF-a prof. dr. sc. Mario Cifrak, pohvalivši izbor istraživačke teme i zaželivši plodonosan znanstveni rad. Prof. Janez Vodičar prenio je pozdrave dekana Teološke fakultete u Ljubljani dr. Tadeja Stegu, a prof. Christoph Heil dekanice Teološkog fakulteta u Grazu prof. Katarine Pyschny, obojica istaknuvši i pohvalivši zajedničke suradnje KBF-a u Zagrebu s tim teološkim ustanovama.

Prvi dio simpozija, kojim je moderirao Nenad Malović, obuhvaćao je izlaganja s filozofskim pristupom tradiciji i hermeneutici. Danijel Tolvajčić govorio je o temeljnim principima Schleiermacherova pojma hermeneutike, koji on shvaća kao teoriju razumijevanja. Friedricha Schleiermachera se smatra utemeljiteljem hermeneutike kao opće discipline koja se tiče svakog ljudskog čina komunikacije, istaknuo je.

Daniel Miščin bavio se pitanjem tradicije kod Hansa-Georga Gadamera i njegova djela „Istina i metoda“. Taj njemački filozof tradiciju ne shvaća kao statičko prenošenje znanja, nego kao dijaloški proces u kojem se isprepliću povijesni i suvremeni horizonti. Smatra da svako razumijevanje zahtijeva odgovarajuće predrazumijevanje koje oblikuje svjetonazor, rekao je.

Uvide u hermeneutičku filozofiju Paula Ricœura izložio je Janez Vodičar. Ricœurova želja da razumije ljudska bića dovela ga je preko refleksivne filozofije i fenomenologije do hermeneutike. Za njega je važan tekst, koji mu omogućuje da razumije temelj postojanja te istovremeno da provede objektivno znanstveno istraživanje, istaknuo je Vodičar.

Richard Atchadé propitivao je ulogu tradicije u političkoj filozofiji na primjeru dijaloga Lea Straussa i Hanne Arendt. Oboje filozofa su, suočeni s nemoći liberalne demokracije i snage totalitarizma, zastupali krizu politike i racionalnosti. Uspoređujući ih, Atchadé je došao do zaključka koji bi bio bolji način promišljanja suvremene situacije i koju ulogu bi imala tradicija u nadvladavanju suvremene političke krize.

Reinterpretaciju islamske tradicije u misli Mohammeda Arkouna izložio je Tomislav Kovač. Propitujući što u islamu još nije mišljeno, što je nemoguće misliti i što je moguće misliti, rekao je da Arkoun želi osloboditi islamsku misao i tradiciju od stoljetne intelektualne stagnacije i ideološke uporabe. U tom smislu istaknuo je da je Arkounova hermeneutika neizostavna za suvremeni islam.

Danijel Tolvajčić moderirao je drugim dijelom simpozija koji je bio posvećen teološkom pristupu tradiciji i hermeneutici.  Christoph Heil istražio je očuvanje tradicije kroz prilagođavanje kod apostola Pavla i sinoptičkih evanđelja. Heil je pokazao kako su Pavao i sinoptici sačuvali i prilagodili te tradicije na primjerima prilagodbe lika Abrahama, Isusova iskaza o rastavi braka te ideje o Isusovu uskrsnuću.

Jakov Rađa se bavio hermeneutikom tradicije kroz njezino shvaćanje u crkvenoj tradiciji. Tradicija nema veze s vraćanjem u prošla vremena, nego je prostor unutar kojega smo oblikovani kršćanskim principima da bismo u sadašnjosti mogli od njih živjeti, poručio je, među ostalim.

Nedjeljka s. Valerija Kovač pokazala je dinamičku viziju tradicije kod Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. Njegovo shvaćanje tradicije utemeljeno je na personalnom i povijesnom razumijevanju Božje objave, iz koje proizlazi Sveto pismo kao njezin materijalni princip i tradicija kao njezina eksplikacija, pojasnila je. Na pozadini današnjeg vremena Crkve, istaknula je Ratzingerovo zastupanje isprepletenosti kontinuiteta i diskontinuiteta tradicije, s posebnim naglaskom na njegovu odreknuću od papinske službe, s kojom je sam inicirao promjenu tradicije.

Odnos tradicije i inovacije u teologiji proučavao je Branko Murić. Istaknuo je da tradicija može i treba biti inovativna unatoč njezinoj funkciji utemeljenja i čuvanja u razumijevanju objave. Autentična inovacija treba izrasti iz dublje povezanosti s Isusom Kristom, a ne iz pritiska društvenih trendova, u otvorenosti Duhu Svetome koji vodi razlučivanje.

Antonina Wozna izlagala je o ontolingvističkoj hermeneutici i njezinim tomističkim izvorima iz rodne perspektive. Pokazala je kako se dogodio „aggiornamento“ tomizma i promijenio perspektivu svrhe teologije. Sukladno feminističkoj kategoriji iskustva, hermeneutički status teologije zahtijeva njezinu uključenost u stvarnost cijeloga čovječanstva, poručila je.

O ulozi obitelji u očuvanju religioznog identiteta i kršćanskoj tradiciji u svjetlu novog Direktorija za katehezu govorila je Iva Nežić Glavica. U suvremenoj kulturi koja propituje tradicionalne vrijednosti i vjerske prakse, obitelj kao „ecclesia domestica“ pozvana je naći ravnotežu između utjecaja digitalnog društva i življenja sukladno evanđeoskim vrijednostima, istaknula je, među ostalim.

Iza svakog dijela izlaganja održala se diskusija. Zaključeno je da je tema simpozija važna, posebno u vremenu zaborava ili prenaglašavanja tradicije te njezine ispravne interpretacije, bez čega nije moguće graditi pravu budućnost, izvijestio je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.