Poštovana braćo i sestre, Kristovi vjernici laici, osobe duhovnog poziva i posvećenog života!

1. “Zahvaljujemo Ti što si nas pozvao da stojimo pred Tobom i Tebi služimo”, govorimo zahvalno Gospodinu. (II. euharistijska molitva) Doista, svi smo pozvani, nitko sam sebe ne zove. Drugi me zove. Bog nas je pozvao u život, i nema života bez poziva. Za Gospodina, svi smo važni, i nitko nije anoniman. Dobri Pastir nas poznaje i po imenu zove. Tek kad je uskrsli Gospodin izgovorio njezino ime – “Marijo”, Marija Magdalena Njega je prepoznala. Shvatila je tko je zove i čiji je to glas. Ista ljubav poziva svakoga u svom redu, bilo za brak – biti otac, majka, bilo za duhovni poziv – biti svećenik, redovnik, redovnica. Stoga brak i duhovni poziv su srodni i povezani.

2. Poštovana braćo i sestre, poziv nas izvodi iz naše zatvorenosti i oslobađa sebičnosti. Izvodi iz uskoće našega egoizma, na pučinu i dubinu periferija života. Papa Franjo s godinom posvećenog života i izvanrednom svetom godinom Božjeg milosrđa, želi sve nas pozvati i ohrabriti da naš odgovor, bude znak blizine, solidarnosti, jednostavnosti, iskrenosti svima u potrebama. Potiče nas da s većim žarom, u radosti zajedništva, svjedočimo svoj poziv. Štoviše, da sami postanemo poziv drugima.

3. Uz slavlje nedjelje Dobroga Pastira, ne samo laici, Kristovi vjernici, već prije svega osobe duhovnog poziva, svi zajedno, pozvani smo odgovorno živjeti svoj i biti poziv jedni drugima. Biti poziv svjedočanstvom svoga života, tolikim mladićima i djevojkama u našim sredinama da poklone veću pažnju, više vremena i iskrene ljubavi Dobrom Pastiru, koji s ljubavlju izgovara njihovo ime. Jer, ako je netko zatvoren, udaljen, stranac, ne druži se, teško će drugoga upoznati, zavoljeti, zaljubiti se. To što vrijedi za mladića – djevojku, u slučaju poziva za brak, to isto vrijedi za duhovni poziv – naš odnos i ljubav prema Kristu.

4. Dobro smo svjesni da u našoj sredini nije lako čuti i prepoznati Njegov glas koji šapće naše ime. Mentalitet svijeta, a katkada i neki članovi Crkve, čudno gledaju na one mladiće i djevojke koji se odluče prihvatiti i slijediti Krista. Ipak, ohrabruje da da svi oni istovremeno danas očekuju i traže mnogo od osoba koje su prihvatile duhovni poziv, od svojih svećenika, redovnika, redovnica. Traže autentičnost i radikalnost, uvjerenost i uvjerljivost.

5. Braćo i sestre, doista, život je poziv. Nema života bez poziva. Stoga, neka naše molitve za duhovna zvanja, osobne i zajedničke, budu izraz ljubavi, blizine i ohrabrenja svim mladićima i djevojkama koje Gospodin danas poziva za svoje suradnike. Neka svjedočanstvo našega života, na putu njihova odgovora, svima njima bude znakovit poziv, da među svojom braćom i sestrama, njihov odgovor “Evo me” bude izgovoren radosna i nepodijeljena srca.

Mons. Marin Barišić
Nadbiskup i metropolit splitsko-makarski