U svom obraćanju Sveti Otac je istaknuo da ni materijalno bogatstvo ni obilje prirodnih resursa nisu mjerilo veličine jedne nacije, ukazujući na činjenicu da na afričkom kontinentu postoji tamna strana obilježena razaranjima zbog užurbane potrage za sirovinama. Znanost i vjera mogu koegzistirati, ali se stručnost ne može zamijeniti prilagođavanjem dominantnim logikama

U svom obraćanju sveučilišnoj zajednici okupljenoj na Katoličkom sveučilištu središnje Afrike u Yaoundéu Papa je rekao kako je potrebno razbiti iluziju o sukobu između znanosti i vjere, ali i upozoriti na opasnost znanja koje se pasivno predaje dominantnim logikama. Svjetionik u službi cijelog kontinenta i Crkve – tako je Sveti Otac opisao sveučilište osnovano 1989. godine pod okriljem Svete Stolice od strane Vijeća biskupskih konferencija središnje Afrike na kojemu se trenutno obrazuje 8 tisuća mladih Afrikanaca. Pritom je dodao: “Danas je više nego ikad potrebno da sveučilišta, a posebno katolička, postanu prave zajednice života i istraživanja, koje uvode studente i profesore u bratstvo znanja.”

Rimski je biskup istaknuo da je traženje istine kroz studij radosno zajedničko iskustvo koje nauk Crkve treba promicati, u velikodušnoj i otvorenoj sinergiji sa svim pozitivnim čimbenicima koji potiču rast univerzalne ljudske svijesti. To je kultura susreta svih autentičnih i vitalnih kultura u kojima je istina logos koji stvara dijalog (dia-logos), odnosno komunikaciju i zajedništvo, rekao je Papa te dodao: “Naime, dok se čini da mnogi ljudi u svijetu gube svoje duhovne i etičke orijentire te se nalaze zarobljeni u individualizmu, prividu i licemjerju, sveučilište je pravo mjesto prijateljstva, suradnje, ali i unutarnjeg života i razmišljanja.”

Sveti John Henry Newman je tvrdio da sva istinska načela izviru iz Boga. Polazeći od te pretpostavke – od blage svjetlosti vjere koja nikada nije strana materijalnom svijetu, jer se ljubav živi u tijelu i duši – Petrov je nasljednik objasnio sinergiju između znanosti i duhovnosti: “Ona osvjetljava i materiju, ima povjerenja u njezin poredak i prepoznaje da se u njoj otvara put sve većega sklada i razumijevanja. Pogled znanosti tako prima korist od vjere: ona poziva znanstvenika da ostane otvoren stvarnosti, u svom njezinom neiscrpnom bogatstvu.”

Vjera – dodao je Papa – budi kritički duh jer sprječava da istraživanje bude zadovoljeno svojim formulama, potičući na divljenje pred stvarnošću i proširujući horizonte razuma.

Za čovječanstvo koje se sve manje nada, Afrika može predstavljati horizont istraživanja otvoren interdisciplinarnim, međunarodnim i interkulturalnim perspektivama, kadar smjestiti vjeru unutar scenarija i izazova današnjice, ističući njezinu ljepotu i vjerodostojnost u različitim kontekstima, osobito u onima najviše obilježenima nepravdama, nejednakostima, sukobima te materijalnim i duhovnim propadanjem.

Veličina jedne nacije ne može se procjenjivati samo na temelju obilja njezinih prirodnih resursa, niti prema materijalnom bogatstvu njezinih institucija, napomenuo je Sveti Otac dodajući da društvo može napredovati samo ako se temelji na ispravnim savjestima, odgojenima u istini. Pritom je istaknuo: “Oblikovati slobodne savjesti koje imaju sveti nemir uvjet je da se kršćanska vjera pokaže kao potpuno ljudska ponuda, kadra preobraziti život pojedinaca i društva, potaknuti proročke promjene u odnosu na drame i siromaštva našega vremena te ohrabriti neprestano traženje Boga koje se nikada ne zasićuje.”

Papa se zadržao na nutarnjem životu kao mjestu oblikovanja moralnog razlučivanja, kroz koje tražimo istinu i poštenje, djelujući dosljedno i usmjereno prema dobru, u korist pravednosti i mira.

“U suvremenim društvima, pa tako i u Kamerunu, primjećuje se propadanje moralnih orijentira koji su nekoć usmjeravali zajednički život. Iz toga proizlazi da se danas površno odobravaju određene prakse koje su se nekoć smatrale neprihvatljivima.”

Papa je stoga pozvao na razumijevanje društvenih promjena, gospodarskih veza i političkih dinamika koje utječu na individualno i kolektivno ponašanje.

Rimski je biskup napomenuo da se kršćani ne smiju bojati novoga nego se trebaju, također kroz sveučilišta, formirati kao pioniri novog humanizma u kontekstu digitalne revolucije. Riječ je o području u kojem afrički kontinent – više nego primamljive aspekte – poznaje njegovu tamnu stranu, a osobito ekološka i društvena razaranja uzrokovana grozničavom potragom za sirovinama i rijetkim zemljama. Papa je stoga potaknuo: “Ne okrećite pogled na drugu stranu: to je služenje istini i cijelom čovječanstvu. Bez tog odgojnog napora, pasivno prilagođavanje dominantnim logikama bit će pogrešno shvaćeno kao stručnost, a gubitak slobode kao napredak.”

Govoreći o tehnološkom napretku, Petrov se nasljednik osvrnuo i na temu umjetne inteligencije koja, kako je rekao, poput svake velike povijesne promjene, zahtijeva ne samo stručna znanja, nego i kompetencije koje mogu učiniti vidljivima gospodarske logike, ustaljene predrasude i oblike moći koji oblikuju percepciju stvarnosti. Osudio je također iskrivljenost digitalnih okruženja koja su strukturirana kako bi uvjeravala te koja optimiziraju interakcije do te mjere da banaliziraju susret, neutraliziraju osobu i svode odnos na funkcionalni odgovor. Pritom je dodao: “Vi ste, naprotiv, stvarne osobe! Stvoreni svijet također ima tijelo, dah, život koji trebamo slušati i čuvati. On uzdiše i muči se kao i svatko od nas.”

Sveti je Otac potom istaknuo da se stvarnost prestaje percipirati kada simulacija postane norma, što atrofira sposobnost razlučivanja i zatvara društvene veze u autoreferencijalne krugove, u nepropusne mjehuriće koji hrane strah od drugačijeg i potiču polarizaciju, sukobe i nasilje: “Nije riječ o jednostavnom riziku pogreške, nego o promjeni samog odnosa prema istini.”

Rimski je biskup stoga rekao da je u tom ključnom području katoličko sveučilište pozvano preuzeti vodeću ulogu: ne ograničavati se na prenošenje znanja, nego pripremiti buduće društvene aktere kako bi pravedno obavljali svoje zadaće, služeći općem dobru.

Papa Lav XIV. se zatim izravno obratio mladim Kameruncima koji su – suočeni s razumljivim migracijskim poticajem – u iskušenju vjerovati da je drugdje bolje:

Pozivam vas da prije svega odgovorite gorućom željom da služite svojoj zemlji i da znanja koja ovdje stječete usmjerite u korist svojih sugrađana.

Upravo se u tim katoličkim sveučilištima koja su – kako je zapisao sveti Ivan Pavao II. u apostolskoj konstituciji Ex corde Ecclesiae – nastala iz srca Crkve te sudjeluju u njezinu poslanju, ukorjenjuje ono što papa Lav XIV. naziva intelektualnim i duhovnim zahtjevom: potraga za istinom u svim njezinim dimenzijama, u uvjerenju da vjera i razum nisu u suprotnosti, nego se međusobno podupiru.

Papa je na kraju govora potaknuo profesore da utjelove vrijednosti kojima podučavaju mlade: pravdu, jednakost, integritet, osjećaj služenja i odgovornost. Pozvao ih je da budu uzori sposobni formirati i ojačati savjesti studenata te zaključio: “Svjedočeći istinu, osobito pred iluzijama ideologije i moda, stvarate okruženje u kojemu se akademska izvrsnost prirodno sjedinjuje s ljudskom pravednošću.”