Doista, braćo i sestre po uskrslome Kristu, mi pozemljari imamo razloga radovati se danas na blagdan Uskrsnuća Gospodnjega i svih ovih uskrsnih dana. Znajmo tu radost podijeliti s članovima svojih obitelji, sa susjedima i prijateljima, sa znanima i neznanima koji čvrsto vjeruju da je Krist doista uskrsnuo. Mi vjernici grkokatolici tu istinu nad istinom svjedočimo pjevajući uskrsni tropar Hristos voskrese iz mertvih, smertiju smert poprav, i suščim vo grobjeh život darovav. A to isto činimo pozdravljajući jedni druge Hristos voskrese! Voistinu voskrese! I tako ćemo činiti kroz sljedećih četrdeset dana, koliko traje slavlje Uskrsa. Tu istu uskrsnu radost dijelimo i sa svim nebesnicima na čelu s presvetom Bogorodicom, pjevajući joj: Angel vopijaše Blagodatnjej… Anđeo klicaše milosti punoj: “Raduj se, prečista Djevice! I opet ti kažem: Raduj se, jer tvoj Sin uskrsnu treći dan iz groba i uzdignu mrtve! Veseli se, narode! Blistaj se, blistaj novi Jeruzaleme, jer slava Gospodnja tebe obasja! Kliči sada i veseli se, Sione! A ti, prečista Bogorodice, raduj se, jer ustade iz groba Čedo tvoje!”

Koji je to razlog našega veselja i naše radosti? Tko sam ja? Tko si ti? Čovjek kojega je Bog stvorio na svoju sliku i priliku. Osoba bogolika. Bog je, stvarajući svakoga od nas, svoju božansku osobnost koja je vječna prelio u svoje stvorenje i tako smo i mi postali osobom. Osoba je dakle biće sveto, Božje. I što je najčudesnije jedincato. Ne ponavlja se. Nije klonirano Božje biće. Biće uzvišeno iznad svih drugih Božjih stvorenja na ovoj zemlji i u svemiru. A to je potvrdio i sam Sin Božji Isus Krist kada je svojim učenicima i apostolima rekao: Vi ste prijatelji moji, ali je dodao ako činite što vam zapovijedam (Iv 15, 14). Dakle, prijateljstvo s Isusom Kristom vezano je uz vršenje svega onoga što je on svima nama, koji smo po krštenju i miropomazanju također postali njegovim učenicima, zapovjedio. A sve njegove upute i zapovijedi svode se na ovo: Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim! (Mt 22, 37). To je, kaže Isus, prva i najveća zapovijed. A druga je također obvezujuća: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga! (Mt 22, 39). Prije svoje smrti Isus je rekao jedanaestorici: Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati (Iv 14, 15). Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! (Iv 14, 12.). A koliku je ljubav Bog imao i ima prema nama grješnicima pokazao je na križu. I sam je prije te žrtve samoga sebe rekao: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15, 13). Sebe darivati drugome: i u braku i u obitelji i u društvu – to je bit kršćanstva. Živjeti ne za sebe, nego za druge. Krist, naš Spasitelj, dao nam je najbolji primjer.

S Uskrsom počinje nova povijest ljudskoga roda, početak je to novoga života po Kristu i u Kristu, pobjedniku nad Sotonom i nad smrću, posljedici ljudskog grijeha. Uskrs sada čini okosnicu naše vjere, daje nam nadu koja se ispunja u ljubavi. I sav svoj život i sve što nam se u tom životu događa mi vjernici trebamo gledati kroz Uskrs, drugim očima, očima koji vide Svjetlo – Krista, A to Svjetlo osvjetljuje svaki korak u našem životu da bismo stigli na kraj puta i bili u vijeke vjekova uronjeni u tom Svjetlu i postali dio njega. Ako tako shvaćamo svoj život, onda nam životne poteškoće ili kako kažemo životni križevi bilo koje vrsti ne mogu stati na put i zapriječiti nas u hodu prema Svjetlu. Kad je Isus uzlazio na nebesa rekao je svojim učenicima i apostolima da ih neće ostaviti same i bespomoćne: Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta (Mt 28, 20). Krist te, dakle, nikada ne ostavlja sama i napuštena. On je s tobom kad trpiš i kad se nalaziš, po tvome mišljenju, u bezizlaznoj situaciji. On ti u tim časovima daje snagu da izdržiš i da očima svoje duše gledaš prema svjetlu koje se nazire na kraju toga tamnoga životnog tunela. Problem je, međutim, u tome što čovjek malo kada tako razmišlja pokušavajući sam riješiti svoj problem bez ikakve pomisli na Boga i na Božju pomoć. Nije, dakle, problem u Bogu koji je sama Ljubav, nego u čovjeku koji nema vjere. A ostati bez vjere najveće je siromaštvo. Život je tada doista jad i bijeda. Život tada čovjeka nema nikakva smisla. Kako li bi nam svima bilo bolje u životu i radosnije živjeti da uzvjerujemo Bogu svome! Stoga nam ne preostaje drugo nego duboko pogledati u dubinu svoje duše i uvidjeti gdje smo i što smo, napraviti osobnu dijagnozu. Nakon tog “sistematskog pregleda” svoje osobe da bismo ozdravili moramo potražiti pravi lijek i taj lijek trošiti cijeloga života. Lijek je čvrsta vjera, potpuno predanje Bogu koji jedini u svojoj dobrohotnosti u nama može pokrenuti i htjeti i djelovati (Fil 2, 13). Dajmo, pružimo ruku Bogu da nas on podigne iz blata u koje smo upali i opere u vrelu svoje milosti. Nemojmo odgađati svoju odluku da se istinski obratimo i promijenimo i ponovo postanemo djeca Božja. Jer Isus upozorava: Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa (Mt 25, 13) kad će vas Gospodar života i smrti pozvati da dadnete račun za svoj život (usp. Rim 14, 12).

Završimo ovu poslanicu prigodom Vazma riječima sv. Grgura Bogoslova: Pasha Gospodnja! Ovo nam je blagdan nad blagdanima i slavlje nad slavljima. Kao što sunce nadmašuje zvijezde, tako Uskrs neizrecivo nadmašuje sva ostala blagdanska slavlja, ne samo ljudska i ovozemaljska, nego čak i ona ustanovljena u Crkvi. Zato prinesimo izvanredne i drugačije nove plodove i svaki od nas neka prinese svoj dar – blagdanski dar, veliki ili mali, ali svakako duhovni i Bogu ugodni, prema osobnoj sposobnosti i želji. Jer dar, srazmjeran dostojanstvu, jedva da će i anđeli moći prinijeti – a oni su prva bića, duhovna i čista, bića koja gledaju i svjedoče o višnjoj slavi, mada su osposobljeni za najsavršenije pjevanje i proslavljanje Boga. A ja ću na dar prinijeti riječ, hvalu, kao najdragocjeniji poklon od svega što imam i proslavit ću Riječ Božju, zahvaljujući za sva primljena dobročinstva.

Svećenicima Križevačke eparhije, monahinjama i bogoslovima te svim vjernicima grkokatolicima i našim prijateljima neka ovaj Uskrs bude ispunjen radošću i mirom Božjim da bismo iz svega srca svoga i svom dušom svojom klicali Hristos voskrese.

Uskrs, 2015.

Nikola Kekić, vladika križevački