Čestitka preč. dr. Franje Velčića
Biskupsko ređenje mons. Ivice Petanjka, Krk, 22. ožujka 2015.
Preuzvišeni oče biskupe Ivice!
Na kraju ovoga svetog čina biskupskog ređenja pozdravljam Vas uime krčkog Stolnog kaptola, subraće svećenika, đakona, redovnika i redovnica, te svećeničkih kandidata Krčke biskupije.
U neprekinutom nizu prisutnosti Crkve na ovim Kvarnerskim otocima, gotovo od apostolskih vremena, Božja vas Providnost po volji Crkve šalje k nama. To zasigurno i za Vas iznenađujuće poslanje možemo usporediti s pozivom Abrahama: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.” (Post 12,1). Idi iz zemlje plodnih slavonskih ravnica, ostavi svoj mir i sigurnost milih kapucinskih samostana i pođi na moje Kvarnerske otoke, u Krk i preuzmi kormilo moje lađe, budi kapetan mojega broda i plovi, rekao bi sv. Augustin, i putuj… Vodi moj narod prema nebeskoj obali…
Smatram da dijelim misli i slutnje ostale svoje braće i sestara, budući da smo od časa vašeg imenovanja uvidjeli da nam dolazite otvorena srca, s onom širinom slavonskih polja, ali i s korijenima duboko usađenima u zavičaju svetoga biskupa i mučenika, a našeg nebeskog zaštitnika Kvirina Sisačkoga, s korijenima i temeljima koji i danas strše i vapiju iz porušenoga i prešućenoga hrvatskoga Zrina, i zato ste u svom biskupskom grbu unijeli dio hrvatskoga grba sa simbolima mučeništva sv. Kvirina i nekoć grada Zrina uporedo s apsidama crkve sv. Kvirina pod čijim svodovima se stoljećima štuje i časti u ovome gradu i biskupiji.
Odmah smo osjetili da dolazite k nama s jednostavnošću pravoga sina svetoga Franje, kucajući na vrata naših srdaca i moleći da se u našim srcima nađe i malo mjesta za vas… Mi, kao Vaši najbliži suradnici na njivi Gospodnjoj, ne samo da Vam danas dajemo djelić našega srca, nego u Vama prepoznajemo i prihvaćamo svoga biskupa, pastira i oca. Primamo vas s onom spremnošću i otvorenošću srca znajući da nam dolazite kao onaj koji je poslan da sve, i ovce i pastire, privodite prema Božjem kraljevstvu.
Stoga se danas s Vama posebno radujemo, jer s Vama smo i mi, naša Crkva na Kvarnerskim otocima na jednom novom početku. Početku Vaše biskupske službe u starodrevnoj Krčkoj biskupiji. Što Vam dakle, možemo danas poručiti, zaželjeti, i očekivati od Vas?
“Ecclesia semper reformanda! – (Crkva je uvijek potrebna obnove!)” trajna je maksima koju Crkva u svojoj samosvijesti uvijek prihvaća. U naše vrijeme možda na poseban način. Vi, oče Biskupe Ivice, koji ste spremni “prepustiti Gospodinu putove svoje”, znajući da je On onaj koji vodi sve nas prema vječnome cilju, vodite nas postojano tom zajedništvu s Njime. Stoga danas i mi idemo ususret Vama otvorena srca, znajući da Bog i po Vašem dolasku, želi nas međusobno zbližiti u svojoj ljubavi.
No, u ovom pozdravu obraćam se i Vama, oče biskupe Valteru. S Vama se ne opraštamo, jer vi i dalje ostajete među nama, ali Vam želimo izraziti zahvalnost za vaše 17.-godišnje biskupsko služenje ovoj našoj mjesnoj crkvi. Od danas nadalje, kao krčki biskup u miru, Vaša usrdna molitva neka isprosi obilje nebeskih milosti Vašemu nasljedniku, biskupu Ivici, u zajedništvu s čitavim klerom i Božjim narodom Krčke biskupije.
Dragi naš biskupe Ivice!
U duhu spremnosti i crkvenoga posluha i mi vam želimo, svećenstvo i narod Božji da povjereno Vam od Boga pastirsko djelo s ljubavlju danas započeto, po zagovoru Isusove Majke, Marije na nebo Uznesene, kojoj je od davnine posvećena ova katedrala, sretno izvedete do svršetka. U to ime Vam kličem i čestitam: Ad multos annos! Na mnogaja ljeta!
Dr. Franjo Velčić