Preuzvišeni gospodine Petanjak, kad sam Vam prije dva mjeseca napisao čestitku za imenovanje krčkim biskupom rekao sam neka bude blagoslovljeno Vaše služenje na novom polju pastirskog rada i djelovanja. Budući da očekivanja onih kojima ste poslani, mogu stvoriti određene strepnje i strahove, napisao sam Vam da se ne bojite. Ima, naime, netko tko sve vodi i upravlja, pa Gospodinu prepustite putove svoje. Uhodane pak trase Vaših dičnih predšasnika Mahnića, Zazinovića, Bozanića i Župana, mogu Vam biti dobar i siguran smjerokaz na tom putu. I, evo, Vi ste danas polaganjem ruku svojih zareditelja pribrojeni zboru apostola, a dekretom svetog oca Franje određeni biti pastirom ove časne Krčke biskupije. Čestitam na povjerenju koje Vam je pokazao papa Franjo. Čestitam i Vašem časnom predšasniku mons. Županu i zahvaljujem mu za sve dobro što je učinio, ne samo u svojoj Krčkoj biskupiji, nego i šire. Posebice na polju obiteljskog pastorala.

Što poželjeti novom biskupu na samom početku njegove službe?! Budući da Sinjska alka obilježava ove godine 300. obljetnicu, poslužit ću se riječima koje se upućuju mladom alkaru prije nastupa: Neka “ima oštro oko i sigurnu ruku”! Nešto slično moglo bi se poželjeti i novom biskupu. Kao nasljednik apostola, naime, Vi snagom svetoga Reda postajete vidljivim principom i garantom jedinstva partikularne Crkve. Zbog toga Vam je potrebno i “oštro oko i sigurna ruka”. To dobro ocrtavaju slike iz Svetog pisma i crkvene Tradicije kad govore o biskupu kao “pastiru, ribaru, stražaru, svjetioničaru, otcu, bratu, prijatelju, učitelju i tješitelju”.

Svaka od spomenutih usporedbi ima svoje slikovito i stvarno značenje. U pomorskom okružju posebice je bliska slika stražara-svjetioničara s kojom završavam ovaj kratki pozdrav. A tu ulogu opisuju glagoli “bdjeti, biti budan i predviđati”. Zato se i veli da stražar ima srce i dušu mame koja bdije, gleda i djeluje. Kao ono Marija u Kani Galilejskoj koja srcem majke i dobre domaćice shvaća potrebu mladoženje pa veli: “Sine, vina nemaju” (Iv 2, 3). Nošen i potican tim “posebnim čulom” biskup osjeća zadaću poučavati i poticati svoje stado.

Pred apostazijom koja je zahvatila dobar dio sekulariziranog svijeta, biskup poput proroka naviješta odgovorno i hrabro trajne i vječne vrjednote. I ne boji se “razlučiti prave od krivih antropologija” i “zavodljivih ideologija” koje šire neistine o čovjeku i svijetu. Uz hitan poziv da se izveze na pučinu i “na periferije”, njegovo je poslanje prepoznatljivo u onoj Pavlovoj preporuci učeniku Timoteju: “Propovijedaj, kori, prijeti, opominji, bilo zgodno ili nezgodno; posvećuj i upravljaj” (2 Tim 4, 2). Jer, biskup nije “privatni vjernik, već javni svjedok”, koji ne samo svjedoči i njeguje ono što vjeruje, već prosuđuje i na primjeren način nalaže što se ima vjerovati. – Uz prigodni dar Isusova Križa, koji Vam poklanjaju hrvatski biskupi, izričem Vam još jednom iskrenu dobrodošlicu u zbor Hrvatske biskupske konferencije, kao i srdačne čestitke za današnji dan s molitvom da Vas Gospodin blagoslovi i čuva.

Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije