Draga braćo i sestre (1, 12)
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 22. veljače 2015.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U prošlu srijedu, obredom pepeljenja, započela je korizma, a danas je prva nedjelja toga liturgijskog vremena u kojem se spominjemo četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, nakon krštenja u rijeci Jordanu. Sveti Marko piše u današnjem Evanđelju: “I odmah ga Duh nagna u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu” (1, 12-13). Ovim jezgrovitim riječima evanđelist opisuje kušnju u koju se Isus dobrovoljno upustio prije početka svog mesijanskog poslanja.
To je kušnja iz koje Gospodin izlazi kao pobjednik i ona ga priprema na naviještanje evanđelja Kraljevstva Božjega. On se, u tih četrdeset dana samoće, borio sa Sotonom “prsa o prsa”, raskrinkao njegove kušnje i pobijedio ga. I u njemu smo svi mi pobijedili, ali taj “pobjednički duh” moramo zadržati u našoj svakodnevici.
Crkva nam doziva u pamet to otajstvo na početku korizme, jer nam to daje perspektivu i smisao toga vremena, a to je vrijeme borbe – u korizmi se moramo boriti – vrijeme duhovne borbe protiv duha zla (usp. Zborna Pepelnice). I dok prolazimo kroz korizmenu “pustinju”, naš je pogled čvrsto upravljen prema Uskrsu, koji je Isusova konačna pobjeda nad Zlim, grijehom i smrću. To je dakle značenje ove Prve korizmene nedjelje: odlučno se vratiti na Isusov put, koji vodi u život. Gledati Isusa, što je činio Isus, i kročiti s njim.
A taj Isusov put vodi kroz pustinju. Pustinja je mjesto gdje se može čuti Božji glas, ali i glas napasnika. U buci, zbrci to nije moguće; čuju se tek površni glasovi. No u pustinji možemo sići u dubinu, gdje se doista odlučuje o našem određenju: o životu ili smrti.
A kako čujemo Božji glas? Čujemo ga u njegovoj riječi. Zato je važno poznavati Sveto pismo, jer u protivnom nećemo znati odgovoriti na zamke Zloga. I ovdje se vraćam na moj savjet čitati Evanđelje svaki dan: svaki dan čitati Evanđelje, razmišljati o njemu, nakratko, deset minuta; i uvijek ga nositi sa sobom: u džepu, torbi… Ali imati Evanđelje nadohvat ruke. Korizmena pustinja nam pomaže reći “ne” svjetovnosti i idolima, pomaže nam donositi hrabre odluke u skladu s evanđeljem i ojačati našu solidarnost s braćom.
Uđimo dakle u tu pustinju bez straha, jer nismo sami: mi smo s Isusom, s Ocem i s Duhom Svetim. Štoviše, kao i u Isusovom slučaju, upravo je Duh Sveti taj koji nas vodi na korizmenom putu, isti onaj Duh koji je sišao na Isusa i koji nam je darovan na krštenju. Korizma je stoga milosno vrijeme u kojem trebamo biti sve svjesniji onoga što je Duh Sveti, kojeg smo primili na krštenju, izveo i izvodi u nama.
A na kraju korizme, na vazmenom bdijenju, moći ćemo obnoviti s većom sviješću krsni savez i obveze koje iz njega proizlaze.
Neka nam Sveta Djevica, uzor poučljivosti Duhu, pomogne da se prepustimo vodstvu Duhu, koji želi da svaki od nas postane “novo stvorenje”.
Njoj posebno povjeravam ovaj tjedan duhovnih vježbi koje će započeti danas popodne, a na kojima ću sudjelovati zajedno sa svojim suradnicima u Rimskoj kuriji. Molite se da u ovoj “pustinji”, koju predstavljaju te duhovne vježbe, uzmognemo čuti Isusov glas i ispraviti mnoge nedostatke koje svi imamo, te da se odupremo kušnjama kojima smo svaki dan izloženi. Stoga vas molim da nas prate svojim molitvama.
Nakon Angelusa
[…]
Korizma je hod obraćenja u čijem je središtu srce. Naša se srca moraju obratiti Gospodinu. Zato sam, na ovu prvu nedjelju, odlučio vama koji ste ovdje na trgu pokloniti malu džepnu knjigu pod naslovom “Čuvaj svoje srce”. To je ova [pokazuje je]. U ovoj su knjižici sabrana neka od Isusovih učenja i bitni sadržaj naše vjere, kao što je sedam sakramenata, darovi Duha Svetoga, deset zapovijedi, vrline, djela milosrđa, i tako dalje. Sada će ih razdijeliti volonteri, među kojima je mnogo beskućnika, koji su došli na hodočašće. I kao i uvijek i danas ovdje na trgu upravo oni koji su u potrebi donijet će nam veliko bogatstvo: bogatstvo našeg učenja, kako bi sačuvali srce. Neka svaki uzme knjižicu i ponese je sa sobom, kao pomoć za obraćenje i duhovni rast, koji uvijek polazi od srca, tog poprišta svakodnevnog opredjeljivanja između dobra i zla, između svjetovnosti i evanđelja, između ravnodušnosti i dijeljenja s drugima. Svijet treba pravdu, mir, ljubavi i moći će ih imati jedino ako se vrati svim srcem Bogu, koji je izvor svega toga. Uzmite knjigu i cijelu je pročitajte.
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas da, posebno u ovom tjednu duhovnih vježbi, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!