Poštovani slavitelji Božića, draga kršćanska braćo i sestre!
Obraćam vam se ovim putem želeći vas utvrditi u vjeri u božićno otajstvo. Da, Božić je otajstvo vjere. Danas mnogi kažu da slave Božić tako što odlaze u trgovine i kupuju što im je potrebno, posebno darove za djecu i jedni za druge. Sigurno i to je lijepo, ako je moguće, obdariti svoje najmilije nekim znakom pažnje, ali to nije smisao slavlja Božića. Drugi kažu da slave Božić tako što se zabavljaju po trgovima i ulicama gdje se organiziraju različiti sajmovi i drugi sadržaji koji privlače ljude na druženje, igru, blagovanje, piće i zabavu. Ni to nije smisao Božića, premda je Božić blagdan zajedništva i radosti. Međutim, božićna je radost duhovna i nije dostupna površnosti na kojoj se često ljudi zaustavljaju da bez truda brzo postignu neki uspjeh. Ne! Božić traži od nas da se udubimo u vlastitu dušu. Također za Božić se ulice, trgovi i izlozi odijevaju u svjetlucave ukrase te se ukrašavaju borovima i drugim lijepim i privlačnim dekoracijama. Ni to nije bit Božića jer on upućuje na nutrinu, a ne na vanjštinu, no ta nas okićenost i rasvijetljenost može poučiti da je s Isusom došla na svijet ljepota koja ne prolazi i “mlado Sunce s visine”, svjetlost koja “prosvjetljuje svakoga čovjeka”. Po školama, po ustanovama i gradovima pojavljuju se i neki čudni bjelobradi ljudi obučeni u crvene haljine, noseći na ramenima vreće s bombonima i darovima za djecu. Zovu ih djedovima, što u svakom slučaju nema baš nikakve veze s Božićem jer Božić – sama mu riječ kaže – jest mali Bog, dakle dijete Isus, koji se rodio u Betlehemu, u pastirskoj štalici. Svakako, u središtu Božića je otajstvo vjere da je Bog došao k nama kao čovjek, rodivši se od Djevice Marije kao malo dijete, Isus. Dolazak Boga u naš svijet očekivali su ljudi stoljećima, nadajući se da će Bog kada dođe među ljude odnijeti svako zlo, svaku bolest, ukinuti ratove i sve oružje te uvesti sreću i mir zauvijek. Tako su Mesiju zamišljali i Židovi, premda su im proroci naviještali Mesiju koji će za grijehe ljudi trpjeti, koji će biti doduše kralj čije će kraljevstvo trajati zauvijek, ali koji neće nalikovati zemaljskim kraljevima i njihovoj vladavini.

Novorođeni Kralj, novi David, Isus, rodio se u siromašnoj štali među životinjama, budući da su ga ljudi u Betlehemu odbacili. Nije se rodio na kraljevskom dvoru u Jeruzalemu, nego u jednoj odbačenoj provinciji među siromašnim pastirima. Bog poručuje po proroku ove riječi svojem narodu: “Misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.” (Iz 55,8-9)
Kako dosegnuti Božje misli, kako doći s ovih naših ljudskih putova na Božje putove?

To je pitanje razriješio upravo sam Bog tako što je on sam prvi došao k nama, i pokazao nam svoj put. Pozvao nas je da pođemo s njim, da bismo hodili pravim putem. On nam je i progovorio našim ljudskim jezikom da bismo upoznali Božje misli. Dakle, poći za Isusom i slušati njegove riječi znači upoznati Boga. Ispovjediti svoje grijehe i obratiti se, to znači doživjeti dolazak Božića u naše srce, u naš dom, u našu domovinu.

Isusa koji dolazi k nama zovemo s pravom Božić – mali Bog, jer je došao kao novorođeno malo dijete.
Kad primamo jedno malo dijete, kaže nam Gospodin, tada uvijek njega primamo. Stoga je važno nadviti se nad dječju kolijevku, potražiti osmjeh djeteta, i vidjeti u njemu – Isusa. Koliko li samo moramo poštivati svako dijete, svako malo rođeno djetešce! Ali nažalost moderna civilizacija koja tako rastrošno i na vanjštini tako blještavo slavi Isusovo rođenje, okreće sve više svoje lice od djeteta, ne voli život, dapače ubija ga još u utrobi majke i još to zove – pravom žene! Da nas takva “prava” vode u propast, kazuju nam statistike koje kažu da nas u Hrvatskoj u posljednjih deset godina ima više od 10 tisuća manje! Propast će ova civilizacija, pa i ova naša draga hrvatska nacija, ako se ne obrati Bogu, poštujući ga u svakom djetetu, klanjajući se svetosti života, prihvaćajući svako začeto dijete dajući mu najprije da se rodi, a potom da bude njegovano i da se svakome djetetu omogući da raste, napreduje i razvija se sa svim potrebnim uvjetima koje ima pravo uživati svaki čovjek na zemlji.

U našoj biskupiji ova je godina “Godina braka i obitelji u službi života”. Učinimo sve da se učvrste naše hrvatske katoličke obitelji, da supružnici žive u ljubavi i vjernosti te da prihvaćaju djecu s ljubavlju i zahvalnošću, da dapače budu spremni žrtvovati se i velikodušno dati život brojnijoj djeci!

Demografska obnova kreće od Božića, od poštovanja djeteta! Zato je potrebno okrenuti se od vanjštine, koja nas rastresa i pronaći u svojoj nutrini mir u kojemu Gospodin govori našem srcu i našoj duši te nas želi obradovati pravom istinskom radošću da ona traje i ostane zauvijek.

Slavlje Božića mora naše oči svratiti na sve one koji su siromašni, na ljude koji nemaju posao i kojima prijeti da izgube posao, na mlade koji često bez nade gledaju na svoju budućnost. Svi smo mi odgovorni da se uspostavi takvo društvo koje će poštivati dostojanstvo svakoga čovjeka, svakom osigurati pošten i plaćen rad te omogućiti svakome dostojan život u Domovini.

K tome ovaj se Božić slavi u našoj Domovini i u ozračju izbora predsjednika odnosno predsjednice Republike Hrvatske. Samo podsjećam na izjavu biskupa HBK i ponovno potičem sve da u što većem broju iziđu na izbore i tako pokažemo svi svoju odgovornost za opće dobro.
Sretan Božić, radost zbog dolaska Božjeg Sina, našega Gospodina Isusa Krista, u malom djetetu koje se rodilo u siromašnoj štali u Betlehemu i u svoj djeci diljem naše domovine Hrvatske i naše Sisačke biskupije, s vjerom i nadom da je svakom djetetu zajamčena Božja ljubav i ljubav njegovim roditelja i čitavog našega hrvatskog društva želim i čestitam svima!

Čestit vam i blagoslovljen Božić!
U svjetlu iskustva božićnog otajstva i božićne radosti želim svima blagoslovljenu novu 2015. godinu od Kristova rođenja!