Voćin, (IKA) – Franjevački samostan sv. Križa u Osijeku s gvardijanom fra Antom Perkovićem, OFM, organizirao je 15. rujna zahvalno hodočašće u svetište Majke Božje voćinske u Požeškoj biskupiji, a u povratku putnici – štovatelji Gospe Osječke i sv. Antuna su se zadržali na Jankovcu u Parku prirode Papuk te pohodili crkvu Sv. Antuna Padovanskog i Franjevački samostan u Našicama. Jednodnevni hodočasničko-izletnički put otvoren je molitvom uz vodstvo Ante Perkovića i marijanskim pjesmama koje je prigodno u tiskovini „Od Gospe Osječke k’ Gospi Voćinskoj” priredio Silvio Vrček iz HOPGD „Zrinski”, dok je molitveno-slavljenički dio hodočašća i križni put u voćinskom svetištu organizirala trećoredica Marija Šešo. U hodočašćenju su sudjelovali pozvani trećoredci iz Tvrđe, članovi Katoličke udruge za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac”, framaši te laici koji tijekom godine raznoliko pomažu franjevcima u Tvrđi (sudjeluju u liturgiji čitanjem, pjevanjem, sviranjem, čišćenjem i spremanjem crkve Sv. Križa te samostana), a posebno su angažirani u višednevnoj pripravi za proslavu blagdana svetog Antuna Padovanskog. Putovanje iz Osijeka u Voćin proteklo je u putopisnom Perkovićevom upoznavanju sa životom u župama i okolnim našičkim selima kojima je prije više od četiri desetljeća prolazio pješice ili biciklom služeći vjernicima, držeći župnu katehezu od 1975. godine i sudjelujući u izgradnji seoskih crkvica… Prije euharistijskoga slavlja u novosagrađenoj crkvi Majke Božje voćinske hodočasnike je dobrodošlicom pozdravio voditelj svetišta Ivan Ereiz, pripovijedajući o povijesti prošteništa koje tijekom godine pohodi više od sto tisuća vjernika, stradanju ljudi i crkve sravnjene do temelja 13. prosinca 1991. godine, rekonstrukcijskoj gradnji nove po nacrtima prvotne gotičke iz 15. stoljeća, a čiji je temeljni kamen blagoslovio 1998. godine papa Ivan Pavao II., da bi posveta nove crkve bila 14. kolovoza 2011. te održana središnja proslava, uz postavljanje lika Gospe Voćinske, 21. kolovoza 2011. u Godini Gospe Voćinske Požeške biskupije. Sabrani u duhovnom zajedništvu Osječani su prije mise pjesmom pozdravili Gospu (i naposljetku ophodom oko oltara), a svečanu misu predvodio je Anto Perković, ističući u propovijedi Gospine vrijednosti koje su uzor i njezinu „veličinu u majčinskoj ljubavi i patnji ispunjenoj nadom koja pobjedonosno ukazuje da žalost nije konačna”.
Poslijepodnevni program ispunjen je pješačenjem po Jankovcu, usponom do groba grofa Jankovića i tisućljetnog slapa Skakavac, u osobnoj molitvi usred zelene šumske oaze, zajedničkom objedu te u pjesmi s kojom je završen pohod crkvi i samostanu u Našicama uz pjevanje marijanskih pjesama.