U koncelebraciji bili su župnik fra Mladen Marić i još nekoliko svećenika koji potječu iz toga kraja bogatoga duhovnim zvanjima (trenutačno petorica svećenika i oko 15 redovnica). „Znamo da je crkva sveto mjesto, kuća Božja. U tom svetom mjestu opet ima nešto više sveto, to je upravo oltar na kojem se prinosi novozavjetna žrtva, misa. Oltar predstavlja Isusa Krista koji je istodobno Veliki svećenik i najsvetija žrtva. A predstavnici Isusovi na zemlji su poslije apostola biskupi, koji baštine neprekinuti niz ređenja od apostolskih do današnjih dana“, istaknuo je na početku euharistijskoga slavlja župnik Marić, pozdravivši nadbiskupa i sve nazočne.

Nadbiskup Barišić u propovijedi je govorio o ljudskom i Božjem srcu. Ljudsko srce često je prevrtljivo i egoistično, ispunjeno različitim čežnjama za moći, novcem i položajem. Čovjek ako s time hrani svoje srce biva zadojen zavišću, mržnjom, ohološću i ljubomorom. To ga zarobljuje a Gospodin želi da budemo slobodni. Nadbiskup je podsjetio kako se često pitamo tko je najveći bio kroz povijest, primjerice vojskovođa pa govorimo o Juliju Cezaru, Napoleonu i sl. Vladali su na velikom prostoru, zarobili i ubili mnogo ljudi, a to nije istinska veličina kojoj se trebamo diviti. Mi znamo da je veličina u dobroti i požrtvovnosti za drugoga, u solidarnosti i pravednosti a ne u osvajanju i nadmoći nad drugim. Za nas su veliki ljudi poput sv. Franje i Majke Terezije, koji su se potpuno i nesebično iz ljubavi darovali za čovjeka u potrebi. Budući da Gospodin želi očistiti naše srce kako bismo nasljedovali naše svece potaknuo je vjernike da namisli svoga srca stave na oltar koji predstavlja Krista Gospodina, koji se žrtvovao za nas. Njegova se žrtva za nas obnavlja za vrijeme euharistijskog slavlja. Za to nam je potreban i svećenik. Stoga, molimo Gospodina za nova duhovna zvanja i da učini naša srca po srcu svome, poručio je nadbiskup Barišić.

Župa Gala-Gljev danas ima oko 1200 žitelja (900 Gala i 270 Gljev). Crkva Svetog Jeronima područna je crkva u Gljevu, podignuta na mjestu stare crkvice iz prve polovice 18. stoljeća. Današnja je crkva novija građevina s apsidom, sagrađena prije 1907. godine. Iznad pročelja je noviji zvonik na preslicu, sa strana vrata po jedan uski prozor s polukružnim završetkom. Na sredini pročelja je kamena rozeta. Ovo je ljeto napravljen novi kameni oltar, ambon, svijećnjak, klupe oko oltara, kameno postolje za kip sv. Petra i svijećnjak. To su materijalno pomogli svećenici fra Jure Zebić i fra Ante Maleš, dušobrižnici za Hrvate u Njemačkoj. Župljani su pomogli oko uređenja crkve, skinuli su drvo i obojali unutrašnjost crkve. Za postavljene novih  stepenica oko oltara, novoga razglasa i mikrofona u crkvi najzaslužniji su Ante i Mladen Zebić. Svima njima a posebno Milici i Mati Malešu, zvonarima i sakristanima, zahvalio je župnik Marić na kraju mise koju je animirao župni mješoviti zbor pod vodstvom i uz orguljašku pratnju s. Mirte Škopljanac Mačina. Proslava je završila domjenkom koji su ispred crkve Sv. Jeronima priredili domaćini.