Uvodeći u misno slavlje, biskup je prenio sućut i molitveno zajedništvo zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića bratu i sestrama pokojnika, te pozdravio braću i sestre koji su dionici svećeničke službe vlč. Bakrana.

Govoreći o vlč. Stjepanu, biskup Šaško istaknuo je da je osmijeh jedna od njegovih odlika. „Drago mi je što je i moj nedavni susret s njim u Svećeničkome domu ponio sjećanje na njegov osmijeh. On je dio uskršnje radosti“, primijetio je biskup.

Tumačeći pročitani evanđeoski ulomak o ljubavi kojom Krist želi blizinu s onima koje mu je dao njegov Otac, biskup je rekao kako je to darivanje između Oca i Sina snagom Božjega Duha izvor svakoga kršćanskog darivanja. „Isus je očitovao Boga ljubavi, ime i lice milosrdnoga Oca, da bi ta ista ljubav bila među nama. U toj Isusovoj molitvi pred odlazak u smrt čitamo riječi koje je pokojni Stjepan izabrao za svoje svećeništvo: ‘Trojedini Bože, daj da uvijek ljubim Tebe i u Tebi sve ljude’. Ljubiti Gospodina se ne zaustavlja u nejasnoći odnosa, nego je moguće samo u ljubavi prema bližnjima. Najveća je pak ljubav ona koja otvara vječnost. U tome je dar svećeništva. Ne u našoj snazi i sposobnostima, nego u prihvaćanju da po nama Bog čovjeku daruje vječnost, počevši od nas samih, od njegova dodira našega srca“, istaknuo je biskup Šaško.

Nakon popričesne molitve posljednji pozdrav svom kolegi svećeniku vlč. Stjepanu uputio je mons. Ferdinand Vražić, koji se prisjetio njihova svećeničkog ređenja 1963. godine. „Kardinal Franjo Šeper nam je tada rekao: ‘Vremena su teška. Budite svijetlo i svjedočite to svijetlo svojim životom’“, spomenuo se mons. Vražić, ističući kako je vlč. Stjepan to svijetlo svjedočio svojom životnom stazom svećeništva. Prigodne riječi uputili su i predstavnik župe sv. Klare te ravnatelj Svećeničkog doma mons. Juraj Jerneić, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Preč. Stjepan Bakran, umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije, umro je u 83. godini života i 56. godini svećeništva u subotu, 29. rujna u Svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu.

Rođen je 3. rujna 1936. godine u Gusakovcu u obitelji oca Tome i majke Bare r. Blagec, pohađao je osnovnu školu u Dobrim Zdencima i Mariji Bistrici te Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati, nakon koje, 1952. godine stupa u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu.

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1963. godine po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera.

Kao župni vikar službovao je u župi sv. Ilije proroka u Svetom Iliji te u župi Presvetog Trojstva u Daruvaru. Kao župni upravitelj službovao je od 1. rujna 1968. do studenoga 1980. godine u župi sv. Katarine dj. i mč. u Gaju, a od 20. siječnja 1971. do studenoga 1980. godine povjerena mu je i privremena uprava župe Presvetog Srca Isusova u Antunovcu.

Službu upravitelja župe sv. Klare djevice u Zagrebu-Sveta Klara, obnašao je od studenoga 1980. do 22. kolovoza 2009. godine nakon čega odlazi u mirovinu.