Uvodeći u misno slavlje, biskup Škvorčević rekao je da je sv. Ivan Pavao II. „prisutan među nama na različite načine: po odluci kojom je osnovao Požešku biskupiju i imenovao njezina prvog biskupa, po proglašenju sv. Lovre, đakona i mučenika, njezinim zaštitnikom, a na sasvim osobiti način po relikvijaru u koji je pohranjen djelić njegove krvi po kojoj je živio i svjedočio da je Kristov, te i druge oduševljavao da Kristu otvore svoja vrata“. Rekao je svećenicima kako sveti Papa koji je prije četrdeset godina, 22. listopada 1978. bio uveden u službu pastira sveopće Crkve, zacijelo želi da razumiju svoje svećeništvo u Božjim dimenzijama, moli da ih Duh Sveti ražari u srcu te svojom svećeničkom toplinom svjedoče vjernicima što je Crkva Isusova.

U homiliji biskup je ustvrdio kako je lik Ivana Pavla II. svima u pamćenju, ali da naviještena Božja riječ pomaže obnoviti neke njegove crte. Rekao je da je Ivan Pavao II. „znao uvjerljivo naviještati Pavlovu tvrdnju u prvom čitanju iz Poslanice Efežanima, kako nas je Bog, bogat milosrđem dok smo bili mrtvi, oživio u Isusu Kristu. Činio je to od prvih riječi koje je izgovorio na današnji dan prije četrdeset godina na Trgu Sv. Petra u Rimu ‘Otvorite vrata Kristu’, do posljednjih koje je mogao izgovoriti. A kad je pritisnut bolešću ostao bez glasa, još snažnije je to svjedočio svojim trpljenjem i umiranjem, 2. travnja 2005. godine“. Biskup je pozvao svećenike neka im navedene riječi apostola Pavla i pape Ivana Pavla II. budu poticaj da se svakoga dana prisjete kako ih je Isus u krštenju preporodio iz smrti u život, a u sakramentu Svetog reda učinio sebi tako bliskima da mogu djelovati „in persona Christi“, biti pridruženi njemu, Glavi Crkve, da naviještanjem Božje riječi i slavljenjem svetih sakramenata i oni mogu ljude podizati iz smrti u život. Potaknuo ih je da budu radosni služitelji Isusova djela, da vole svoje svećeništvo i za njega zahvaljuju.

Biskup je ustvrdio da svaki svećenik, osim što svjedoči da voli svoje svećeništvo, također treba voljeti Crkvu, ali ne Crkvu kao neku zamišljenu ideju, nego onu koja se – kako uči Drugi vatikanski sabor – ostvaruje u mjesnoj Crkvi, a to je njima Požeška biskupija. Potaknuo ih je da „u njoj prepoznaju božansku prisutnost Isusa Krista u snazi njegova Duha po kojem jesmo njegovo otajstveno Tijelo“. Pozvao ih je da im Ivan Pavao II. bude primjer kako voljeti svoje svećeništvo i Isusovu Crkvu.

Na završetku misnog slavlja biskup je zahvalio svećenicima za sve ono što u iskrenosti svoga svećeničkog srca, u svojoj ljudskoj i vjerničkoj dobrohotnosti nastoje živjeti u svom poslanju, promičući suradnju jednih s drugima, sa svojim biskupom i sa svima koji u Crkvi služe proslavi Božjoj i dobru čovjeka. Zahvalio je i nazočnim vjernicima laicima za sudjelovanje na misnom slavlju i pozvao ih je da se preporuče sv. Ivanu Pavlu II. pred njegovom relikvijom te budu zahvaćeni njegovom ljubavlju za Crkvu i snagom koju je živio u tjelesnoj nemoći.