Svoj hodočasnički program započeli su ispred ulaza u nekadašnji starogradiški zatvor gdje ih je pozdravio požeški biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući biskupa Petanjka i sve hodočasnike, biskup Škvorčević ih je podsjetio da se nalaze na mjestu koje pamti korake nekih ljudi koji su mrzili i progonili druge, ali i tragove onih koji su bili nedužni progonjeni, među njima više od 250 svećenika i mnogih drugih rodoljuba, koji su tu tamnovali samo zato jer su ljubili Boga, Crkvu i svoju domovinu. Pozvao je vjernike da na ovom hodočašću slijede tragove njihove patnje i poniženja. Pokazujući im glavnu zatvorsku zgradu koja se urušila, premda bi zavrijedila da kao kulturna baština bude obnovljena, biskup je ustvrdio da ona time zorno svjedoči kako je čovjek biće koje može postati moralna ruševina, te ne poštuje ni čovjeka niti svetinje. Naglasio je, međutim, kako je u okolnostima progona i ponižavanja velika većina utamničenika, osobito svećenici ostali moralno uspravni, vjerni Bogu i domovini. Izrazio je uvjerenje da su krčki hodočasnici došli u Staru Gradišku da svojim koracima nježnosti zahvale svim utamničenicima za njihove patnje. Rekao je da se želi pridružiti njihovoj molitvi za zatvorenike, ali i za one koji su mrzili i progonili, te se snagom duha praštanjem izdići iznad zla koje se tu dogodilo. Biskup je potom hodočasnike ukratko upoznao sa stradanjima starogradiške župe nakon II. svjetskog rata, kao i za vrijeme Domovinskog rata, naglasivši da je izgradnjom nove župne crkve prije osam godina i župi Stara Gradiška vraćeno dostojanstvo. Zahvalio je hodočasnicima što će svojom vjerničkom toplinom srca, molitvom, suosjećanjem, praštanjem i milosrđem na ovaj prostor koji pamti puno zla unijeti trag plemenitosti i dobra.

Hodočasnici su se potom u molitvenoj procesiji uputili do crkve Sv. Mihaela Arkanđela te se zaustavili u Memorijalu svećeničkim žrtvama gdje je biskup Škvorčević kratko predstavio njegove pojedine sastavnice. Upozorio je posebno na mozaik uskrslog Krista nad otvorenim grobom, koji – pobijedivši smrt – svojim raširenim rukama slavodobitno lebdi nad križem. U podnožju križa, na samom tlu poredani su likovi koji podsjećaju na svećenike i redovnike, časnu braću i bogoslove, dionike Isusova poniženja i patnje po osudi i zatvaranju, koji se klanjaju uskrslom Kristu u kojem je njihova patnja postigla smisao, ostvarena pobjeda i vraćeno dostojanstvo. Naveo je i neka imena starogradiških uznika među kojima je i devet svećenika Krčke biskupije. Odavši poštovanje žrtvi utamničenih svećenika, hodočasnici su se uputili u župnu crkvu slaviti Isusovu misnu žrtvu, koju je predvodio biskup Petanjak.

Na početku misnog slavlja krčki biskup zahvalio je mjesnom biskupu Škvorčeviću što ih je primio u Staroj Gradiški na prvoj postaji njihova biskupijskog hodočašća i u znak zahvalnosti uručio mu maslinovo ulje i med, plodove s područja Krčke biskupije. U homiliji biskup Petanjak rekao je da je znakovito što prvu zajedničku misu na svom biskupijskom hodočašću slave upravo u Staroj Gradiški gdje su mnogi domoljubi i svećenici, poput Isusa na prvoj postaji Križnog puta kao osuđenici započeli teške godine tamnovanje, a neki im nisu dočekali kraj, jer su u međuvremenu tu preminuli i bili pokopani. Naglasio je između ostaloga, da ga se kod preživjelih utamničenika osobito dojmila njihova skromnost i poniznost, jer su nerado govorili o sebi i ničim nisu davali do znanja da se smatraju mučenicima, niti su za sebe tražili neko posebno poštovanje. Također je naglasio da su među robijašima, koji su trpjeli zbog svoje vjere i domoljublja, bile i mnoge žene te je iznio potresna svjedočanstva triju žena, koje je zabilježila Kaja Pereković, i sama zatočenica kaznionice u Požegi. Rekao je da svim trima svjedočanstvima zajedničko da u njima nema ni trunke mržnje, već samo uvjerenje da je slobodan samo onaj čovjek koji ne mrzi. Pozvao je nazočne da pamte ta svjedočanstva i žrtve svojih mučenika, te je ustvrdio da samo narod koji dobro poznaje svoju prošlost može uspješno graditi svoju sadašnjost i budućnost.

Na kraju misnog slavlja biskup Petanjak zahvalio je starogradiškom župniku Mati Rukavini za pomoć pri organizaciji njihove hodočasničke točke u Staroj Gradiški te Ivici Žuljeviću koji je uime Požeške biskupije koordinirao njihov dolazak i samo hodočašće. Na sve okupljene zazvao je Božji blagoslov, prethodno ih podsjetivši da je pjesmu »Ljiljane bijeli«, koju će otpjevati kao završnu pjesmu, skladao fra Anzelmo Canjuga, gvardijan osječkoga kapucinskog samostana, koji je umro u starogradiškom zatvoru kao uznik. Svim hodočasnicima darovana je knjižica o starogradiškom robovanju svećenika s popisom njihovih imena i opisom nove župne crkve i Memorijala. Nakon kratke okrijepe hodočasnici su se uputili prema Srijemu gdje će u petak 26. listopada sudjelovati u slavlju svetkovine sv. Dimitrija i srijemskih mučenika.