Vizitacija tih župa trebala je biti u veljači ove godine, ali je odgođena zbog vremenskih neprilika koje su bile u to doba godine.

Po dolasku u Udbinu biskupa je dočekao župnik i udbinski dekan preč. Josip Šimatović koji je mons. Križića upoznao sa stanjem u župama Udbina i Podlapača. Zatim je biskup krenuo u pohod javnim ustanovama na području župe Udbina. Prvo se susreo sa starijim osobama u Domu za stare i nemoćne. Biskup je ih je ohrabrio da nikada ne dopuste da ih uhvati jedna vrsta depresije zbog stanja u kojemu se nalaze. Potaknuo ih je da svoja trpljenja prikazuju dragom Bogu. Biskup Križić je zatim pohodio sjedište Općine Udbina gdje ga je primila zamjenica načelnika Općine Udbina Marina Gučanin koja je biskupa upoznala sa stanjem u Općini, velikom potrebom za zaposlenicima, ali i iseljavanjem ljudi iz Udbine. Nakon Općine biskup je pohodio Dječji vrtić, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Osnovnu školu „Kralj Zvonimir“ gdje su ga zajedno s ravnateljem Mirkom Dragičevićem dočekali nastavnici i učenici koji su za biskupa priredili nekoliko recitacija i srdačnih pozdrava. Nakon pohoda školi biskup Križić pohodio je mjesno groblje gdje je izmolio odrješenje za sve pokojne i upalio svijeću kod središnjeg križa. Tijekom poslijepodneva biskup je pohodio Vojarnu „Josip Jović“ u Podudbini gdje se susreo sa zapovjednikom vojarne i njegovim suradnicima, zatim je pohodio župnu crkvu Sv. Jurja u Podlapači, mučeničkoj župi koja je pretrpjela velika stradanja u II. svjetskom ii Domovinskom ratu. Biskup se upoznao sa župljanima Podlapače koji su ga upoznali s poviješću i sadašnjošću župe koja je do II. svjetskog rata imala oko 1800 stanovnika, a sada ih ima oko 150. Nakon susreta s vjernicima biskup je pohodio mjesno groblje gdje je molio odrješenje za sve pokojne župljane. Središnjih događaj biskupovog pastirskog pohoda bila je misa koju je s vjernicima slavio u Crkvi hrvatskih mučenika. U homiliji biskup je protumačio evanđeoski ulomak u kojemu Isus govori kako se čovjek zna lako odreći onoga što je veliko i dobro u Božjim očima. Kako čovjek lako zaobiđe ono što Bog nudi, a dade prednost nečemu što život ne obogaćuje i ne oplemenjuje. To je čak tako kada je u pitanju i sama vječnost, kraljevstvo Božje. Čuli smo kako jedan pobožan čovjek govori Isusu: ‘Blago onomu koji bude blagovao kruh u kraljevstvu Božjem’. Isus odgovara jednom prispodobom u kojoj podcrtava baš to kako čovjek lako dade prednost svemu u odnosu na ono što je Božje i na taj način se lišava mnogih dobara. U slici čovjeka koji priredi veliku večeru, Isus predstavlja samoga Boga. Sluge koje idu pozvati na večeru su proroci, odnosno Isusovi učenici. A onda slijedi iznenađenje: pozvani se ispričavaju, ne žele doći, prednost daju drugim stvarima. Neke isprike izgledaju smiješne i nevjerojatne. Daje se prednost svemu, osim Bogu. A kada se upadne u poteškoće dolazi srdžba na Boga zašto je to dopustio, zašto ne intervenira i riješi problem, zašto šuti. Pa Bog nije naš automat za kavu ili sokove: ubaci jedan Očenaš i dobiješ što želiš. On želi s nama biti uvijek, a ne samo kada nas treba spašavati od nekih nevolja. Bog nas poziva k sebi, k svojoj večeri u kraljevstvu Božjem, a na nama je odazvati se ili ne. Bog respektira našu slobodu. Ako se ne želimo odazvati, Bog će pozvati nekog drugog. Bog ne ovisi o nama. Pozvani smo i odgovorimo Bogu dok imamo vremena, rekao je biskup Križić. Nakon mise biskup se zadržao u druženju s vjernicima u dvorani Pastoralnog centra.