„Iskustvo traume i posttraumatski rast kroz različite perspektive“
FOTO: Silvana Burilović // Stručni skup „Iskustvo traume i posttraumatski rast kroz različite perspektive“
Split (IKA)
Sklonište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja pri Caritasu Splitsko-makarske nadbiskupije i Sveučilište u Splitu organizirali su stručni skup „Iskustvo traume i posttraumatski rast kroz različite perspektive“ u povodu obilježavanja sedme obljetnice rada Skloništa i Međunarodnoga dana borbe protiv nasilja nad ženama u srijedu 28. studenoga u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu.
Na skupu su nastupili dipl. teologinja i voditeljica Skloništa Ivna Grubišić, dr. med. i redovita profesorica na MEFST-u prof. dr. prim. Dolores Britvić, predavač na KBF-u Split dr. Boris Vidović i mag. psihologije i psihologinja u Skloništu Marta Grbić. Program je moderirala Silvana Burilović Crnov. Skupu su nazočili zamjenica splitskog gradonačelnika Jelena Hrgović Tomaš, pročelnica Upravnog odjela za socijalnu skrb, zdravstvenu zaštitu i demografiju grada Splita Magda Vrvilo, privremena pročelnica Tajništva Splitsko-dalmatinske županije Marija Čizmić, ravnateljica Doma „Sv. Ana“ za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja (Caritas Riječke nadbiskupije) s. Suzana Samardžić, ravnateljica Doma Duga za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja iz Zagreba Željka Barić, zamjenik ravnatelja Caritasa Šibenske biskupije Miljenko Jukić, ravnatelj Centra za profesionalnu rehabilitaciju, koji vodi i Sklonište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja Damir Janušić, savjetnica u Uredu pravobraniteljice za djecu Branka Reić Kukoč, kao i brojni ravnatelji, voditelji i stručni radnici ustanova socijalne skrbi, odgojno-obrazovnih ustanova i zdravstvenih ustanova.
Svima njima kao i svima nazočnima riječ pozdrava uputila je ravnateljica Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije s. Vlatka Topalović, naglasivši da su „članovi jedne velike obitelji koja brine o najmanjima, koje interesira njihov život, koji im pružaju sigurnost doma, uče hoditi sigurnim koracima, koji ih ohrabruju i vode putem života kako bi podignute glave mogli ići ususret izazovima, a ne pognute glave, skrivena pogleda. Bol svake osobe dotiče i nas, pogotovo bol onih koji su nezaštićeni, ali ona nema posljednju riječ. Njihova bol nas oplemenjuje, budi u nama zahvalnost, pokreće nas i daje snagu za podignuti one koji to ne mogu sami“. Prenijela je pozdrave i čestitke splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića koji nije bio u mogućnosti doći.
Grad Split besplatno je ustupio prostor u kojemu Sklonište djeluje te pomaže njegov rad godišnje s 90.000 kuna. Uime Grada Splita pozdravnu riječ uputila je zamjenica gradonačelnika Jelena Hrgović Tomaš, kazavši: „Čestitam vam na neumornom i uspješnom radu kroz proteklih sedam godina tijekom kojih ste postali mjesto zaštite i skrbi za mnoge žene i djecu u potrebi. Nažalost brojke pokazuju da je nasilje još uvijek izraženo, ali uz vaš rad i predanost u Splitu imamo sigurnu zonu, sklonište i polazišnu točku za novo životno poglavlje i hvala vam na tome“.
Prikaz rada Skloništa za žene i djecu – žrtve obiteljskog nasilja dala je voditeljica Skloništa Ivna Grubišić. Kapacitet je 9 osoba, 5 odraslih i 4 djece predškolske dobi. Kazala je da je zbog nedovoljnog kapaciteta u proteklih sedam godina zaprimljeno 175 zahtjeva, od toga je samo 57 zahtjeva realizirano (29%), a 124 odbijeno (71 % nerealizirano). Najčešće su u Skloništu boravile osobe između 30 i 50 godina starosti te sa srednjim stručnim obrazovanjem. Među prioritetne planove za budućnost navela je nastojanje oko povećanja smještajnog kapaciteta i prilagodbe pristupačnosti osobama s invaliditetom.
Drugo predavanje s naslovom „Od posttraumatskog poremećaja do posttraumatskog rasta“ održala je prof. dr. prim. Dolores Britvić. Govorila je o stresu, krizi, psihotraumi i o tome zašto nastaju, potom o reakcijama na stres (akutnoj, prolongiranoj, normalnoj i abnormalnoj reakciji). Nabrojila je rizične faktore za razvoj posttraumatskog poremećaja: temperament, pozitivna osobna i obiteljska anamneza, depresija, anksioznost, socijalni status, rana trauma, potom izloženost traumatskom događaju te poslije traume struktura i funkcionalnost socijalne podrške i ekonomski izvori. Naglasila je da je najveći rizik nasilje koje jedan čovjek čini na drugoj osobi. Govoreći o posttraumatskom rastu navela je (prema Calhounu i Tedeschiu) pet područja: otvaranje novih životnih putova, odnosi s drugima, povećani osjećaj samopouzdanja, promjena stava prema životu i produbljivanje duhovnog života i promjena cijelog sustava životnih vrijednosti.
O tome „Ima li trauma smisla?“ govorio je logoterapeut dr. don Boris Vidović, a zadnje predavanje o rastu nakon traume u geštalt terapiji izložila je psihologinja Marta Grbić. Cilj stručnog skupa bio je upoznati sudionike s različitim pristupima poticanja pozitivnih promjena nakon suočavanja s izrazito stresnim ili traumatskim iskustvima, i to iz područja psihijatrije, psihologije te različitih psihoterapijskih pravaca. Stručni skup bio je namijenjen specijalistima psihijatrije, psiholozima, socijalnim pedagozima, pedagozima, socijalnim radnicima i ostalim stručnjacima zainteresiranim za ovu temu.