U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, ekonom mons. Zdravko Novak, kancelar mr. Janko Lulić, katedralni župnik preč. Marko Karača, ravnatelj Dijecezanskog muzeja iz Zagreba mons. Nedjeljko Pintarić i petnaestak svećenika.

Na početku mise, pozdravljajući sve okupljene, biskup se spomenuo umrlih svećenika i aktualnih potreba Biskupije te je pozvao na molitvu na te nakane.

U homiliji biskup je podsjetio kako je 5. prosinca papa Benedikt XVI. bulom „Antiquam fidem“ ponovno ustanovio Sisačku biskupiju te njega imenovao sisačkim biskupom. Bogu smo zahvalni, ali osjećamo i obvezu koju nam je Gospodin povjerio, rekao je biskup. „To je s jedne strane ponos i zahvalnost na slavnu prošlost, ali i svijest da danas naša Crkva u ovom kraju ovisi o nama i našem sudjelovanju u njegovu djelu spasenju. Naša je Sisačka biskupija s jedne strane slavna i ponosna na svoju veliku i lijepu prošlost, na činjenicu da je naš narod izdržao velike nevolje, sačuvao vjeru i opstao; ali s druge strane ovo je područje velikih poteškoća i izazova koji mnoge naše ljude tjeraju iz domovine te se ona prazni… Taj izazov bismo trebali okrenuti u poticaj da se ovdje ostaje i podiže život, razvija posao, utvrđuju brojne obitelji, da se unaprijedi ovaj lijepi kraj. Veseli me što imamo naznake da ipak naš narod neće nestati: recimo samo ovaj mjesec, prosinac, imamo šest krštenja u ‘obiteljima pet plus’: dva peta, dva šesta, jedno sedmo i jedno osmo dijete u obitelji“, zaključio je s nadom biskup.

Biskup je protumačio kako Papina bula o osnivanju biskupije kaže da su ljudi ovog kraja sačuvali „staru vjeru – antiquam fidem“.

Međutim tu staru vjeru, na koju smo ponosni, koja je dio našega identiteta, treba pomladiti, mi smo danas baštinici te vjere i mi želimo živjeti po toj vjeri ne samo zato što su naši stari bili katolici, nego jer smo se mi sami odlučili i želimo vlastitom odlukom biti vjernici, što znači učenici Isusa Krista. Ta je stara vjera, danas aktualna, naša vjera – vjera katolička, koja nas čini članovima Katoličke Crkve, u kojoj je živio i položio svoj život za Krista naš zaštitnik sveti Kvirin, sisački biskup i mučenik iz prvih kršćanskih vremena (+308.). U toj je vjeri živio i nju ispovijedao hrvatski ban Toma Bakač, branitelj Siska (1593.); u toj je vjeri živio i za nju se borio zagrebački biskup Petar Berislavić, branitelj Hrvatske Dubice, koji je zaslužio da papa Lav X. Hrvatima i Hrvatskoj dade naslov ‘Antemurale christianitatis’ (1519.); u toj je vjeri Nikola Šubić Zrinski, rodom iz naše župe Zrin, branio Siget i život položio za obranu kršćanske Europe (1566.); u toj su vjeri čuvali svoju domovini branitelji Gvozdanskog, koji su svi za vjernost kršćanskoj vjeri i svojoj hrvatskoj domovini izginuli (1578.); u toj je vjeri živio i naš hrvatski ban, glinski general grof Josip Jelačić (1848.-1859.); tu je vjeru baštinio i naš hrvatski političar Stjepan Radić (+1928.), rodom iz Trebarjeva Desnog, kršten u Martinskoj Vesi; zbog svoje katoličke vjere pobijeno je stanovništvo Zrina prije 75 godina (1943.); zbog katoličke vjere palo je 22 svećenika na području i s područja naše Biskupije u Drugom svjetskom ratu i poraću; u 119 grobnih jama leže tisuće uglavnom katolika pobijenih poslije Drugog svjetskog rata, koji su hodili na tzv. Križnom putu, gonjeni i ubijani od ‘narodnih oslobodilaca’; jer su bili vjerni svojoj katoličkoj vjeri stradali su vjernici naše Biskupije u Domovinskom ratu, mnogi pobijeni, još veći broj njih raseljeni, ostali bez kuća, crkava… u Domovinskom ratu s našeg područja i na našem području proslavili su svojom obranom od srpske agresije svoj narod generali Janko Bobetko i Đuro Brodarac, pukovnik Predrag Matanović, heroji Marijan Celjak, Mile Blažević Čađo i toliki drugi; rodom iz naše biskupije bio je i zagrebački nadbiskup Juraj Posilović (iz Ivanić Grada); iz naše je biskupije potekao i sluga Božji zagrebački pomoćni biskup Josip Lang (iz Ivanić Grada), kao i sluga Božji brat Bonifacije Ivan Pavletić (iz Kutine, točnije Zbjegovače – danas župe Ilove). Svi nabrojeni, i mnogi drugi neznani bili su vjerni svojoj Crkvi katoličkoj i svojoj domovini Hrvatskoj, ostavili svijetli trag svoje katoličke vjere na prostorima naše Sisačke biskupije, pridonijevši svojim životom i radom da se svjetlo naše vjere ne ugasi, nego dapače da i danas svijetli barem kao tada, a oni su željeli i još jače negoli je to bilo prije, ustvrdio je biskup.

Misno slavlje animirao je biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice, a misi je prethodila molitva Večernje koju su predvodili kanonici Stolnog kaptola Sv. Križa.