1. Draga braćo i sestre, radosnu vijest Božića, Boga koji čovjekom posta, taj veliki i središnji događaj povijesti spasenja, evanđelje po Luki nam donosi s malo jednostavnih riječi: I dok su (Marija i Josip) bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi Sina svoga… povi ga u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Lk 2, 6-7). Božja ljubav iznenađuje nas u svojoj skromnosti malog djeteta i štale. Neobična i čudesna vijest Božića danas ulazi u naše domove, okuplja nas u našim crkvama, odjekuje u našim srcima. Dijelimo radost koja nas u ljubavi povezuje.

2. Ali, braćo i sestre, kakav Božić mi danas slavimo? Naš ili Božji? Za koji Božić ima mjesta u našem svratištu, u svratištu našeg srca i doma, obitelji i društva? Ponekad se čini da želimo slaviti Božić, a bojimo se da nam Marija i Josip s djetetom pokucaju na vrata. Izloženi smo opasnosti da naša slavlja Božjeg porođenja budu ukrasna i plastična, a mi, kako reče papa Franjo, ušminkani kršćani koji govore, pjevaju i slave, ali ne žive kao oni među koje je Bog došao kao među svoje! Iz odsutnosti otajstvenosti Božića ovo vrijeme kod mnogih prođe u nedoživljenoj radosti i propuštenom susretu sa živim Bogom.

3. Rođenje Betlehemskog djeteta – Isusa Krista, pokret je Božje ljubavi u kojoj Bog Otac ponovno prilazi k svom ljubljenom stvorenju. Božić je Božja inicijativa, i kao takav shvatljiv nam je jedino unutar božanskog jezika Očeva milosrđa. Živimo u društvu i svijetu koji pokušava na svoj način slaviti i govoriti o betlehemskom djetetu. Jezik je to uočljiv i prepoznatljiv na našim trgovima i ulicama, u stilski dotjeranim gipsanim figurama, reklamama i promidžbenim programima, a koji progovara o nekom našem Božiću i nerijetko ostaje samo na površnim tragovima Božjeg Božića. Tu ima mjesta samo za lijepo, ugodno i korisno, dok prava istina ostaje sa strane. A temelj i snaga Božića nalazi se upravo u istini, u istini o Bogu koji postaje čovjekom iz ljubavi prema svojem stvorenju. Stoga nam je potreban zaokret. Bez pogleda usmjerena Ocu, bez srca priklonjena Božjem srcu, bez priključivanja pastirima na ponizan poklon poniznom Bogu, bez zajedništva s Josipom i Marijom ostajemo izvana. Isključujemo sami sebe iz Božje ljubavi kojom započinje novo stvaranje po rođenju Isusa Krista. Čudesni događaj Božića može se razumjeti samo unutar naše otvorenosti i molitvene sabranosti. Tada nam postaju razumljivi i čitljivi svi stilovi, figure i figurativna prikazivanja betlehemskog događaja u našim domovima i gradovima. Betlehem u našim domovima i crkvama, po trgovima i ulicama, trebao bi biti znak naše žive vjere, radosne otvorenosti, iskrene dobrodošlice i osobnog usmjerenja prema živom Božjem Božiću – Emanuelu – Bogu s nama.

4. Braćo i sestre, vrijeme je da primimo Krista u naša svratišta, da povratimo Njega u naše obiteljsko i društveno slavlje Božića, da utjelovljeno i rođeno Betlehemsko dijete prepoznamo i prihvatimo u svoj životni prostor. Od čudesnog Božjeg Božića, Boga koji čovjekom posta, žive i imaju smisla sve naše druge razine slavlja Božića. Imamo mogućnost prepoznati i primiti Boga u našu sredinu jer u događaju Božića Bog je nepovratno i do kraja ušao u naše svakodnevlje. Nije tu samo jedan dan! Isus Krist je Emanuel s nama Bog sve do svršetka svijeta! Budimo sigurni da će Bog koji čovjekom posta kad-tad, utjelovljen u situaciji ugrožene obitelji ili bližnjega u potrebi, pokucati na vrata našeg srca i doma, Crkve i društva. Betlehemsko dijete je osoba sa konkretnom poviješću, ali je i onaj koji dolazi i traži dom u srcu i životu svakog čovjeka. Bližnji u potrebi privilegirano su mjesto Božje prisutnosti. Oni su poziv i prilika svakom od nas da u svojoj humanosti upoznamo živog Boga koji reče: Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste (Mt 25, 40). Kao božićni, novi ljudi, nije dovoljno reći: Ja ne stvaram nasilje, ne mrzim, nisam nepravedan, ja sam normalan kršćanin i građanin. A upravo je ta normalnost naša ugroza jer nas ukopava u zatvorenu samodostatnost u kojoj stojimo sa strane, bez priključivanja pastirima i kraljevima koji se nalaze na betlehemskim putovima.

S vremenom naša tjelesna i duhovna nepokretnost prerasta u ravnodušnost, naviku i toleriranje pojava i stvarnosti u našoj sredini te neprimjetno postajemo kršćani samo po imenu, oni koji su izgubili snagu svoga krštenja i zaboravili svjetlo svoga poslanja.

5. O Božiću evanđelist Ivan kaže: K svojima dođe i njegovi ga ne primiše (Iv 1, 11). Nisu li u tome prepoznatljivi naši odnosi i naš način slavlja Božića, naša zatvorenost i udaljenost jednih od drugih pa čak i od svojih u obitelji. Betlehemsko dijete dolazi k nama – svojima – upravo u obitelji, da nas međusobno poveže u zajedništvo ljubavi, prihvaćanja, solidarne pripadnosti, darovanosti, mira i pomirenja.

Sin Božji s ljubavlju i pažljivo kuca na naša vrata da nas udaljene i rastrgane oko svojih stolića – tableta, okupi za zajedničkim obiteljskim stolom – oltarom kućne crkve. U obiteljskom slavlju Božića širi se snažni nebeski signal, posebno ozračje koje pokriva i zahvaća čitav prostor doma, društva i svijeta.

U mreži ljubavi Betlehemskog djeteta uspostavlja se komunikacija između Boga i čovjeka, neba i zemlje; između bračnih drugova, roditelja i djece, braće i sestara, rodbine i susjeda; između suprotstavljenih ideologija i grupa, strana i stranaka. Radost Božića u Očevu planu poziv je na utjelovljeno prihvaćanje Sina Božjeg i novost života svakog od nas.

6. Zbog toga evanđelist naviješta radost i novost Božjeg Božića: A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni…od Boga (Iv 1, 12-13). Draga braćo i sestre, novost i radost Božića nije u samo jednoj višoj razini humanosti i življenja duhovno-moralnih vrjednota u obitelji i društvu. Da, očovječenje čovjeka, sve to ali i mnogo više nam znači Radosna vijest i veliki događaj Božića: nudi nam se i događa se pobožanstvenjenje čovjeka! Bog je postao čovjekom da čovjek postane božanski velik. Po Sinu smo sinovi i kćeri Oca Nebeskoga. Božić je radosni susret svojih, objava Boga i novog čovjeka. Bog nam je darovan, i u toj darovanosti pozvani smo oblikovati svoje živote. Anđeo koji je navijestio pastirima veliki događaj radosna je vijest za svakoga od nas, za sav narod i čitav svijet.

7. Božji Božić, živi i življeni Božić, svojim utjelovljenjem ulazi u našu stvarnost te je kritizira – mijenja velikodušnošću i milosrđem. I kad je u središtu odbijen ne povlači se, s periferija nas u ljubavi prihvaća. Otvorimo vrata i povratimo Krista u svoj život. Betlehemsko dijete ništa ne oduzima, a sve daruje. Neizmjerni je Božji dar svima nama. Neka bude prisutan u našem domu i trgovima, obitelji i društvu. Dakako, i po figurativnim betlehemima, kao znak Njega živoga i utjelovljenoga među nama, kao izraz našega udivljenja i iznenađenja. Dajmo se iznenaditi Bogom koji čovjekom posta, koji ne ovisi o proračunu i nije proračunat, već je dar besplatne ljubavi Božje. On je sama dobrota i nježnost, i jedini je izvor svakog blagoslova. Neka rođenje Sina Božjega, svjetla u Betlehemskoj noći, osvijetli našu tamu uma i sljepoću srca, da naslutimo i spoznamo veličinu i dostojanstvo svoga poziva; da upoznamo kako smo u ljubavi predodređeni za posinstvo po Isusu Kristu, po dobrohotnosti njegove volje i po bogatstvu njegove milosti. (Usp. Ef 1, 3-10)

8. Isuse Kriste, Božji Sine, dobro došao među svoje! Radujemo se Tvome i našem Božiću! Uđi k nama i ostani zauvijek. Neka Tvoja milost i snaga nadjačava sve naše slabosti i otvori svaku našu zatvorenost. Budi „doma“ u svima nama, u našem životu. Rasti i odrastaj u nama kako bi svi mi mogli reći: Živim, ali ne više ja već Krist – Betlehemsko dijete – živi u meni! (Usp. Gal 2, 20).

Braćo i sestre, na dobro vam došao Božji Božić i s njime neka nam je sretna i blagoslovljena nova 2019. godina.