Na Svijećnicu je bila procesija kroz Ston u kojoj su svećenici i vjernici s barjakom sv. Vlaha išli do crkve Imena Isusova gdje je preuzet barjak Presvetog Oltarskog Sakramenta. Po povratku ispred svečeve crkve u Stonu slijedilo je svečano otvaranje Feste uz sudjelovanje župnika i stonskog dekana don Miljenka Babaića te ovogodišnjih stonskih festanjula Lukše Rozića i Nikše Gate.

Koncelebriranu misu u svečevoj crkvi predvodio je biskup Bogović. Vjernici su u velikom broju pristupili i obredu grličanja. Nakon mise je u Kneževu dvoru   općina Ston organizirala čašćenje za sve vjernike, a izloženi su i radovi i crteži djece iz dječjeg vrtića Ston. Nastupili su i Ponikovci u narodnim nošnjama uz popularni ‘Linđo’.

Na sam blagdan sv. Vlaha barjaci su ostali u crkvi. Zbog kiše i nevremena izostala je procesija oko Stona  kao i izvijanje barjaka. Mnoštvo vjernika je i pod kišobranima strpljivo slavilo misu i čekalo u redu za grličanje i čašćenje moći sv. Vlaha.

Biskup Bogović je u propovijedi je kazao da se po uzorima može vidjeti smjer u kojem ide svijet. Kako kršćanstvo nema svoje korijene u ovom svijetu drukčije je biralo uzore. Prvi kršćani su poput sv. Pavla, koji je progovorio kroz prvo misno čitanje, bili oduševljeni Isusom Kristom, te su zato i nazvani kršćani (cristiani).

Sam Isus je okupljao ljude i vodio ih, a svaka kršćanska zajednica je „skup ljudi koji se trudi da Isusa ispravno shvati i da ga što dosljednije nasljeduje“. Oni koji su u tome uspješniji su uzori i drugima u zajednici.

„Veličina se ne mjeri po tome kakvu si karijeru u svijetu postigao, nego koliko si bolje Krista razumio i koliko si ga vjernije nasljedovao“, kazao je propovjednik objašnjavajući kako je od kršćanskih uzora s vremenom nastao i kršćanski kalendar.

Svim tim uzorima je zajedničko vjernost Bogu i ljubav prema bližnjemu. „Čestitam ovoj župi i ovom Gradu blagdan sveca kojega su vaši pradjedovi izabrali za posebnog zaštitnika: sv. Vlaha. I nisu idući naraštaji odustali, promijenili odluku i tražili nekog drugog zaštitnika ove župe. Nisu ga premještali na sljedeću nedjelju. Toliko je vremena prošlo od njegove mučeničke smrti 317. godine!“, kazao je biskup Bogović.

Zatim je podsjetio na životni put sv. Vlaha koji je bio liječnik, pa biskup te je život završio mučeničkom smrću svjedočeći vjernost Kristu. Spomenuo je i čudesa zbog kojih se sv. Vlaho časti kao zaštitnik od bolesti grla i svakog drugog zla.

Kao vremenski bliži primjer, primjer osobe koja je u 20. stoljeću bila svjedok vjere i mučenik, biskup Bogović je naveo bl. Alojzija Stepinca. „Ni njegov lik ne tamni protokom vremena. Nikakve laži nisu uspjele prekriti njegov čisti obraz i njegovu svetu dušu. On je u svoje vrijeme postavio se prema nenaklonoj okolini hrabro i odvažno poput sv. Vlaha daleke 317. godine u Sebasti“, istaknuo je.

Govoreći o važnosti vjernosti istini i ljubavi biskup Bogović se osvrnuo na to kako danas laž prodire i sve pore društva pa gotovo nema razlike između istine i laži. A u laži je i korijen svakog nasilja, što pokazuju i prve stranice Biblije.

„Tko nam danas najbolje može svjedočiti za istinu i ljubav taj nam može osigurati ljepšu i bolju budućnost. Takvi zaslužuju da nam služe kao uzori“, kazao je propovjednik te se prisjetio kako je papa Ivan Pavao II., gledajući s praga trećeg tisućljeća i 21. stoljeća, razmišljao koje bi uzore preporučio svijetu i pojedinim narodima, pa je preporučio svakom narodu da u svojoj sredini nađe uzore kršćanskog života kako bi ih nasljedovao.

Objasnio je i da je motiv izgradnje crkve svim hrvatskim mučenicima upravo taj da prave veličine s ovih naših prostora postanu uzori današnjem svijetu i našoj mladeži. To nije neka posebna originalnost jer je u Crkvi takva praksa od njezinih početaka.

Propovijed je zaključio riječima:

„Gledao sam jučer kako dižete visoko pred crkvom barjak mučenika sv. Vlaha.Nije dovoljno do dignemo visoko samo barjak, nego da podignemo visoko u našem mjestu ideale koje je svjedočio sv. Vlaho. Imamo u Crkvi našem narodu mnogo onih koji su svijetlili primjerom svojih ideala. Među tim svjetlilima neka svim župljanima ove župe posebno svijetli život i djelo sv. Vlaha. Ta molitva ugrađena je pred više stoljeća u početke ove župne zajednice. Neka nikada ne utihne na vašim usnama i u vašim srcima. Amen.“

Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti crkveni zbor pod vodstvom s. Marije Jovanović. Na Svijećnicu su prvi put izveli pjesmu sv. Vlahu za koju je riječi napisao don Ante Mateljan, svećenik Splitske nadbiskupije, a uglazbio ih je također splitski svećenim mo. Don Šime Marović. Pjesma sv. Vlahu izvedena je i na njegov blagdan, uz pljesak i oduševljenje vjernika.