Prije mise išlo se u ophodu od sakristije u crkvu tijekom kojeg su djevojke u narodnim nošnjama nosile sliku bl. Alojzija Stepinca ukrašenu cvijećem i položile je ispred oltara. Predvoditelja misnog slavlja rektora preč. Kneževića, vlč. Schulza, bogoslove – članove VIS „Emanuel“ Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa iz Sarajeva, koji su animirali misno slavlje, i sve vjernike na početku je uime pastoralnog vijeća, referenta zajednica Mladena Lucića i u osobno ime pozdravio vlč. Lucić, zaželjevši svima blagoslovljen blagdan bl. Alojzija Stepinca. Ujedno je uputio čestitku rektoru dr. preč. Kneževiću, koji je 24. siječnja na Patrističkom institutu Augustinianumu u Rimu, (institut djeluje pri Papinskom lateranskom sveučilištu) obranio doktorsku disertaciju. Pozdravnu riječ uputio je i vlč. Schulz i svima zaželio svako dobro za Stepinčevo.

Dr. Knežević rekao je da se nalaze pred bl. Alojzijem Stepincem koji savršeno usklađuje svoje tri velike ljubavi: prema čovječanstvu, prema domovini i prema Bogu, odnosno prema Crkvi. Svetost se razvija u suradnji između Boga i čovjeka. Ona je prije svega Božji dar koji traži čovjekov odgovor. Bog je bl. Stepinca izabrao za velike stvari. Izabrao ga je da bude svjetlo u vrijeme velikog mraka u kojem su gospodarili različiti totalitarizmi, koji su nastojali zanijekati ljudska prava, a čovjek prvenstveno ima pravo na život, a onda i na vjeru. Naš je blaženik proživljavao lažne optužbe, koje se i danas ponavljaju premda se našlo nebrojeno protuargumenata, knjiga i svjedočanstava, koje idu u korist njegovoj svetosti. Proživio je i osamljenost, i na kraju i patnju i smrt.

Naš blaženik čiste savjesti kao takav suprotstavio se moćnom neprijatelju, braneći pravo čovjeka da živi s Bogom, u vjeri. Ovaj velikan iz našeg naroda poziva nas da ostanemo vjerni Kristovoj Crkvi. U kojoj se god državi nađemo, u kojem god se kutku ove zemlje nađemo, čuvajmo to blago naše vjere koju smo stekli u našim obiteljima, preko naših roditelja i župnika. Trudimo se što više upoznati bl. Stepinca kako bismo se nadahnjivali na njemu, kako bismo iz njegova života crpili snagu za svoj život te kako bismo njegov zagovor donosili u ovaj svijet i u ovo vrijeme onakvom vjerom kakvu je on živio. Ono što se voli, zato se izgara, zato se umire. Tako se ostavlja svijetli primjer ispunjena života u ovom životu i svijetu, istaknuo je dr. Knežević u propovijedi.

U župnoj dvorani izveden je prigodni duhovno-kulturni program. Nekoliko pjesama otpjevalo je četvero članova obitelji Uvalić iz Rottweila. Inače, obitelj Uvalić ima osmero djece. Potom je nekoliko pjesama otpjevao zbor iz Schwenningena pod vodstvom Silvije Mucko. Nastupio je mali i veliki folklor iz zajednice iz Schwenningena uz pratnju tamburaša iz zajednice, pod vodstvom tajnice zajednice Kristiane Festeris. U dvorani su se pridružili i voditelj HKZ Presvetoga Srca Isusova iz Tuttlingena Josip Pavlović, također svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i drugi župnik te njemačke župe Michael Schuhmacher. Vjernici su svojim prilozima pomogli Vrhbosansko bogoslovno sjemenište u Sarajevu.