Na trodnevnom susretu molilo se za Božji blagoslov domovine, da zacijele rane nataložene tijekom desetljeća uzrokovane najbrutalnijim tjelesnim i duhovnim mučeništvom i likvidacijama hrvatskog naroda i drugih pripadnika, a počinitelji tih zločina još nisu kažnjeni. Štoviše, na razne su načine još djelatni u brojnim sferama društva, kao i za mudro upravljanje sadašnjih struktura vlasti, da budu vođeni ljubavlju prema domovini, istini i pravednosti, poštivanju Božjih, moralnih i prirodnih zakona.

U programu su sudjelovali stručni predavači kao sudionici različitih društveno-političkih događanja u teškim vremenima prošlosti za hrvatski narod. Prvoga dana, 15. veljače, izlaganje je održao Roman Leljak, istraživač komunističkih zločina nad Hrvatima koji su masovno stradavali i pokapani su u još neistraženim  masovnim grobnicama nakon završetka Drugog svjetskog rata. Don Slavko Ivoš, župnik Silbe, u crkvi Uzašašća Kristova u sklopu dominikanskog samostana sv. Križa, slaveći misu za sve sudionike u petak, istaknuo je važnost autentičnog života vjernika, da govori jasno, razgovjetno, čvrsto i u ljubavi.

Matija Ricov, voditelj zajednice ‘Nanovo rođeni’ koja organizira taj novi duhovno-povijesni projekt, rekao je da cilj tog djelovanja „rasvijetliti svima, ali prvenstveno mladim ljudima istinu koja je kod nas, nažalost, još uvijek zabranjena“. „To je povijest o kojoj se ne smije govoriti, puno činjenica je sakriveno. A te činjenice i sada jako utječu na naš duhovni, društveni, politički život i cjelokupnu stvarnost. Cilj je informirati mlade o tome, kako ne bi bili podložni manipulaciji koja se kontinuirano provodi nekoliko desetljeća. Ali ne samo informirati, da ostanu u nekoj gorčini, zamjeranju, nego je cilj da oni stvarno muku s kojom se identificiraju sa svojim narodom i svojim rodom, pretvore u molitvu. Duboko vjerujem i povijest je to potvrdila, da postoje određene duhovne blokade za naš narod koje su povezane s grijesima koji su tu počinjeni, a za koje nikad nije prikazana zadovoljština. Za većinu od pola milijuna ubijenih Hrvata ne zna se gdje su im grobovi. Cilj je da to izađe na svjetlo, ne kako bi se u nekoga uprlo prstom ili se ispunili mržnjom, nego obrnuto. Kako bi ti ljudi primili dostojanstveni pokop, spomen njihovog imena i molitve koje su potrebne za zadovoljštinu, kako bi se opet otvorio put blagoslova“, rekao je Ricov. Istaknuo je kako u povijesti ima puno primjera da su se dogodile duhovne obnove, a nakon duhovne obnove i materijalna i politička obnova određenih naroda, nakon što su se ljudi pokajali za grijehe iz prošlosti i prikazali potrebnu zadovoljštinu.

Nadahnuće za te susrete imaju i u dokumentu ‘Tertio Millennio Adveniente’ sv. Ivana Pavla II. iz 1994. g. Papa je u tome dokumentu istaknuo značenje molitve za izlječenje rana povijesti. Okupio je komisiju koja je izdala dokument ‘Sjećanje i pomirenje’. Mons. Peter Hawking sažetak toga dokumenta opisao je u četiri točke. „Prvi je istraživanje povijesti, a to je onaj dio koji je u Hrvatskoj sporan. Jer da bismo znali za što molimo, moramo imati konkretne činjenice, a one se u Hrvatskoj i dalje skrivaju. Zato jer su određene strukture iz bivše države i dalje na vlasti, odnosno njihovi potomci koji ne žele da se o tome priča. U Hrvatskoj nije provedena lustracija, u drugim bivšim komunističkim zemljama je provedena. Istraživanje povijesti je razlog zašto pozivamo goste koji su istraživači ili direktni svjedoci tih događaja, kao što su Roman Leljak koji je radio u KOS-u, Željko Kekić, bivši agent UDB-e, Marko Grubišić koji je bio progonjen, Nikola Štedul koji je preživio atentat udbaškog egzekutora od šest metaka i sada može nama prenijeti istinu. Zatim, ljudi koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, kao Pavao Miljavac, predsjednik Generalskog zbora, koji govori o akciji Oluja, svjedoči i Vilim Karlović koji je preživio pokolj na Ovčari, Dario Kordić govori o progonu koji je slijedio kasnije kroz haaška suđenja. Ti gosti rasvjetljuju istinu i uvode nas u prvi korak, istraživanje povijesti. Drugi korak je ispovijedanje. Na temelju činjenica slažemo konkretne nakane i za njih se moli. Treći korak kojeg sv. Ivan Pavao II. naglašava je identifikacija. Znači, mi se poistovjećujemo sa svojim narodom. Kao što se prorok Daniel poistovjetio s izraleskim narodom, pokajao se uime svog naroda i plod toga je bio njihov povratak iz progonstva. Četvrti korak je pokajanje. Kroz dužu molitvu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom spominjemo se svih tih nakana, kajemo se, molimo za izmirenje, opraštanje, da se uklone neprijateljstva i molimo za blagoslov domovine“, rekao je Ricov.

Kada se grupa voditelja iz molitvene zajednice ‘Nanovo rođeni’ nakon prošlog ljeta povukla u osamu, askezu, što rade prije početka svake pastoralne godine, razmatrajući na što ih Gospodin poziva, osjetili su poticaj organizirati takav seminar. Jer, što god se pokrene u Hrvatskoj, bilo kakve inicijative, nailaze na zapreku. „Dakle, da Božje stvari, dobre stvari, ne mogu proći. Shvatili smo da je recept iz evanđelja, post i molitva, jedini koji može stvarno pomoći. Jer svi ljudski pokušaji su se pokazali jalovim. I odlučili smo nešto poduzeti. Nismo očekivali da će biti tako dobar odaziv, ali Gospodin je učinio svoje i to je potvrda da je to bio stvarno autentičan poticaj Duha Svetoga“, rekao je Ricov, ujedno nacionalni koordinator za mlade KKODS-a. Ta mu je služba dodatno olakšala da po biskupijskim središtima i po većim gradovima okupi mrežu mladih koji će se informirati i zagovornički moliti za domovinu. Želja im je obići sve biskupije, doprijeti do što većeg broja mladih, kako bi postali svjesni svoje prošlosti, ne da ih ona zarobi, nego da budu mudri u budućnosti. Žele podići vojsku molitelja i zagovornika.

„Naši očevi su kroz krvavi rat za koji ne želimo da se ponovi izborili slobodu naše domovine. Vjerujem i vidim na terenu, posebno po većim gradovima, da Bog danas podiže duhovnu vojsku koja će na duhovan način izboriti bitku za našu domovinu“, istaknuo je Ricov.

Lordan Ljubenkov, nacionalni koordinator KKODS-a, potaknuo je sudionike da razmisle o osnaženju svoga poslanja. Pozvao ih je da osluškuju poticaje Duha i promatraju društvo u kojem žive na dva načina: kao jedno tijelo i kao mnoštvo pojedinaca, istaknuvši da upravo po služenju vjernika, narod i pojedinac iz naše svakodnevice mogu prepoznati i primati Boga.

General Pavao Miljavac opisao je u subotu 16. veljače značenje završne oslobodilačke akcije Oluja. Zašto se odlučilo na Oluju, kako je tekla priprema i sama operacija. Miljavac je bio šef A tima za provođenje operacija Oluja i Bljesak. „Neka mladi saznaju što se stvarno događalo, bilo je dosta pripreme, ustrojavanje vojske. Oslobodilačke operacije koje su oslobađale dio po dio domovine, Miljevački plato, Maslenica, Medački džep bile su nužne. No, kad god smo mi napali neprijatelja, oni su zauzvrat tukli 22 grada. To je bila odmazda, cijelom linijom su uzvraćali. Na kraju je odlučeno da se mora ići u sveobuhvatnu operaciju, Oluju, riješiti dio tzv. Srpske krajine. Srbi su to što su radili Hrvatskoj zvali ‘strategija postupnog gašenja funkcija države’. ‘Malo’ te gađam, malo ti ne dam komunikacije. Oluja je definitivno promijenila odnos snaga na ovom prostoru. Stvorila je novu silu koja je mogla parirati u okruženju. Da nismo vjerovali u pobjedu, ne bismo išli u akciju. Imali smo već tada jaku operativnu vojsku“, rekao je Miljavac. Ključ uspjeha Oluje je u brzini njene izvedenosti, praktički u 72 sata, istaknuo je general Miljavac. „Naša tehnika, naši vojnici, nije bilo nikakve pomoći sa strane, što Srbi hoće ubaciti, da bi operacija bila manje važna. To je toliko brzo završilo da oni uopće nisu uspjeli reagirati“, rekao je Miljavac, istaknuvši da su i Nijemci bili jako iznenađeni uspjehom akcije, a prethodno su bili rekli „da nismo dovoljno snažni i da ne možemo dobiti pobjedu“.

„Predsjednik Franjo Tuđman pozvao je 1. kolovoza generale Červenka, Bobetka, Gotovinu i mene u vilu Krasnicu. Tu nas je izvijestio da se sutradan pregovara u Ženevi i rekao: ‘Ako Srbi bace oružje i priznaju hrvatsku državu, vi ne idete u operaciju’. Rekao je i da je izvijestio najjače zemlje svijeta, jedino su Amerikanci rekli da akcija treba trajati do deset dana, bez puno krvi. A ako krene loše nakon deset dana, rekli su nam: ‘Imate sudbinu u svojim rukama’. Gospodo generali, izvolite’“, podsjetio je general Miljavac na susret s predsjednikom Tuđmanom. No, sve je bilo izvrsno i dobro organizirano, jako visok moral ljudi i ostvarena je pobjeda u oslobađanju okupiranog dijela domovine.

U osvrtu na zloglasno djelovanje obavještajnih službi u komunizmu, general Miljavac je rekao: „To je bio takav sustav. To je bilo u svim porama društva. Niti kler nije bio oslobođen toga, niti umjetnici, političari. Svi su oni imali nadzor. To je išlo tako daleko da su znali čak vrbovati i ženu da ona špijunira muža. Ženu bi nečim ucijenili. To su bile strašne metode. To je bilo prije svega radi očuvanja komunističke partije koja je držala taj sustav. Ali, toliko su uložili novaca, toliko su ljudi angažirali i opet su pali. No, učinili su veliko zlo. Dobro je da mladi shvate, proanaliziraju i vide kako se stvarala država. To nije bilo preko noći. Tu je velikog truda, znanja i mozga upotrijebljeno da bi se stvorila država. Neka mladima to bude poticaj da razmišljaju, da se bore, jer bez borbe ništa dobro ne dođe“, poručio je general Miljavac.