Nadbiskup Scicluna je u svom izlaganju, drugom po redu prvog dana vatikanskog susreta na vrhu na temu zlostavljanja djece, podsjetio na tekst pisma Benedikta XVI. irskim katolicima iz 2010. godine.

Predstavio je potom biskupima uredbe koje su na snazi od 2010. godine vezano uz slučajeve zlostavljanja i s tim povezane postupke Kongregacije za nauk vjere. Prema mons. Scicluni provođenje u djelo pravednosti znak je vjernosti Evanđelju i želje da se stane u obranu žrtava.
Nadbiskup se usredotočio na potrebu objavljivanja optužbi, osuda ali i izjava o nevinosti kako bi se povratilo dobro ime nepravedno optuženih svećenika.

Scicluna je od biskupa zatražio i da imenuju savjetnike koji će im pomagati djelotvornije rješavati pitanja vezana uz žrtve, optužene i krivce. Zajednicu se mora neprestano upoznavati s razvojem situacije vezano uz pojedini slučaj, a rezultati raznih istraga moraju se uputiti Kongregaciji za nauk vjere. U tom se procesu uloga žrtava čini ograničenom i na tome se mora raditi, dodao je nadbiskup.

Od vitalne je važnosti da se crkvenoj zajednici savjetuje da ima i pravo i dužnost prijaviti seksualno zlostavljanje odgovornoj osobi u biskupiji ili redovničkoj zajednici. Ti bi podaci za kontakt morali biti javno objavljeni. U svakom slučaju, u svim fazama svakog pojedinog slučaja dvije se stvari moraju poštivati u svako doba: prvo, postavljeni protokoli moraju se slijediti i, drugo, civilni zakon se mora poštovati. Važno je da svaka optužba bude istražena uz pomoć stručnjaka te da bude zaključena bez nepotrebnog odgađanja. Scicluna je u svom izlaganju podsjetio na potrebu da svaki biskup odmah učini dostupne svima protokole o zaštiti pisane jasnim i razumljivim jezikom i koji se mogu odmah upotrijebiti za sigurnost mladih ljudi.

Upozorio je i na problem kad se nakon provedenog kanonskog postupka utvrdi da nema konkretnih dokaza počinjenja zlodjela. Postoje uvjerljive, ali ne i dokazane tvrdnje. Biskup se mora poslužiti svojim autoritetom u tom slučaju, istaknuo je. Važan je odnos s građanskim pravosudnim organima, koje se mora poštivati imajući pred očima različitost u postupcima i uredbama. Zakon za Crkvu uvijek mora biti u korist općeg dobra, čak i ako je zlodjelo vrlo staro.

Mons. Scicluna je zatim govorio o pravu na žalbu i radu na ozdravljenju žrtava, ali i, tragom Benedikta XVI., o velikom zalaganju većine pripadnika klera koje ne smije biti zasjenjeno izdajom nekolicine.

U posljednjem dijelu malteški je nadbiskup govorio o formaciji kandidata za svećeništvo. Kao okosnicu su mu poslužile temeljne odredbe o svećeničkom odgoju i izobrazbi Kongregacije za kler iz 2016., a posebno je istaknuo važnost promicanja trajne formacije.

Naše postupanje u ovom slučaju mora uključiti i hitnu i dugoročnu prevenciju seksualnog zlostavljanja općenito i spolnu zloporabu maloljetnika posebno. Bez obzira na nedostatak kandidata za svećeništvo u nekim dijelovima svijeta ili cvjetanje zvanja u drugima, pitanje kandidata ostaje od vitalne važnosti, istaknuo je malteški nadbiskup.

Na kraju je govorio o izboru dijecezanskih biskupa. Biskup mora također paziti na moralni život svećenika, istaknuo je.