Uz aktualni primjer na početku propovijedi biskup je ilustrirao kako smo se „previše navikli na Gospodinov križ“ i često ne vidimo svu tragediju križa. „Vidimo na križu raspetog čovjeka ali nas to više ne šokira. I to je tragedija nas kršćana ovog našeg vremena, naviknuli smo se na križ drugih i na Isusov križ,“ kazao je biskup.

Skrenuo je pozornost i na to da je sadržaj pročitanog evanđeoskog ulomka također šokantan, ali smo se i na to navikli i više to ne prepoznajemo. Potaknuo je vjernike da promisle na čijoj su oni strani, na strani farizeja ili carinika. S obzirom na to kako je Isus ispričao tu prispodobu „nama naviknutima na evanđelje nekako je draži carinik“, rekao je biskup te pozvao vjernike da uđu u trenutak u kojem je Isus ispričao ovo evanđelje i razumiju koliko je bilo šokantno to o čemu je Isus tada progovorio.

Da bismo razumjeli pokušajmo u ovom našem vremenu prepoznati pravednika, farizeja, kao onoga koji redovito ide na posao, brine se za obitelj, svake nedjelje je na misi, plaća poreze, pokušava pomoći potrebnima, daje za svoju župnu zajednicu… On je zadovoljan svojim životom i kaže: Gospodine, hvala ti!, povukao je biskup paralelu s našim vremenom.

Da bismo razumjeli tko su onda bili carinici, koji su nama po Isusovoj prispodobi simpatični, treba znati da su carinici Isusovog vremena bili oni koji su surađivali s okupatorskom vlašću, od nje otkupljivali porez koji su žitelji određenog područja trebali dati toj vlasti, a onda, uz pomoć te vlasti, prikupljali ne samo taj porez nego i više, onoliko koliko je njima trebalo, objasnio je biskup. To su ljudi koji su vidjeli samo sebe, svoj interes, svoju zaradu, kojima nije bilo stalo do drugih, a vjerojatno ni do Boga jer se onda ne bi ponašali na taj način.

U našem vremenu carinike možemo prepoznati u onima koji su svoj život i svoje sposobnosti pretvorili u iskorištavanje drugih, onima koji su ovo naše društvo, koje već toliko godina na uspijeva krenuti naprijed, doveli do stanja u kojem se nalazi i tako potaknuli mnoge da svoju budućnost umjesto ovdje potraže vani.

Je li vam se čini da su ti ljudi simpatični?, upitao je.

Nakon što je objasnio svu šokantnost toga da je u prispodobi Isus stao na stranu carinika a ne farizeja biskup Uzinić je istaknuo bitnu razliku između njih dvojice koja je bila važna Isusu i zbog koje je on tako oblikovao prispodobu.

„Razlika je u tome što prvi vidi samo sebe, ono što je on napravio. Iako je došao u hram nije došao zbog Gospodina nego zbog sebe samoga. Ovaj drugi zna da ništa ne vrijedi, da je sve što je činio radio pogrešno i onda se u svom srcu stavlja u Gospodinove ruke. Priznaje da sam ništa ne može i da mu je Gospodin potreban. Nije naglasak u onom biti pravedan ili biti nepravedan nego na onome biti potreban Gospodina ili da ti Gospodin nije potreban jer si sam sebi dostatan“, ustvrdio je biskup Uzinić.

Govoreći o samoj inicijativi „24 sata za Gospodina“, biskup je istaknuo njezine dvije dimenzije. Prva je klanjanje pred Gospodinom u izloženom sakramentu u čemu su se izmjenjivale različite grupe vjernika. To okupljanje je povezao s onim pravednim dijelom u čovjeku vjerniku u kojem sudjelovanje u inicijativi može izazvati u srcu i određeni ponos jer je bio tu cijeli sat, dao je nešto od sebe, a ima ih mnogo koji nisu uopće došli. Da se to ne bi tako dogodilo, papa je ovom slavlju dodao i drugu dimenziju a ona je prepoznatljiva u ispovjedaonici.

„Nismo došli da bismo se samo klanjali Gospodinu i zahvaljivali mu, kao farizej iz evanđelja, nego smo došli da bismo i kleknuli, i bijući se u prsa, pred njim govorili: Sagriješili smo, oprosti nam, Gospodine. I jedno i drugo. Jedno bez drugog nije dovoljno. Potrebno je truditi se biti pravedni ali i znati da nije moguće biti pravedan bez Gospodina i njegove milosti,“ poručio je biskup Uzinić.

Biskup je također zahvalio biskupijskom Vijeću za katehizaciju i novu evangelizaciju koje je organiziralo susret i priredilo pripreme pisane materijale, te svima koji su sudjelovali u inicijativi. A molitvom, pjesmom i razmatranjima sudjelovale su župne zajednice, muške i ženske redovničke zajednice, molitvene zajednice i crkveni pokreti sa šireg područja Dubrovnika. Presveti Oltarski Sakrament nakon jutarnje mise izložili su franjevci, a posljednji sat klanjanja animirali su mladi Dubrovačke biskupije. Ovogodišnja inicijativa odvijala se pod geslom iz evanđelja „Ni ja te ne osuđujem“, a u Dubrovačkoj biskupiji organizira se od samog početka 2014. godine.