Program je počeo kod Memorijala s vanjske strane apside nove župne crkve Sv. Mihaela Arkanđela pred velikim mozaikom uskrslog Krista te ispisanim imenima više od 250 svećenika utamničenika. U uvodnoj riječi biskup je podsjetio na progone, ponižavanje i zatvaranje svećenika u starogradiškom zatvoru za vrijeme komunističke vladavine, koji su započeli ubojstvom starogradiškog župnika Ferde Maretića 1945. Kazao je okupljenim svećenicima Novogradiškoga dekanata na čelu s dekanom Željkom Volarićem da je njima na poseban način povjerena plemenita zadaća čuvati u Staroj Gradiški spomen na trpljenje velikog broja progonjene braće svećenika. Svi nazočni uputili su Isusu Kristu molitvu za progonjene i zatvarane svećenike a zatim su u procesiji krenuli u crkvu gdje je biskup  predvodio euharistijsko slavlje.

U homiliji biskup je ustvrdio kako se i mi možemo naći u situaciji da ljude oko sebe prosuđujemo poput Židova u današnjem evanđelju koji pristupaju Isusu sa svojih sebičnih polazišta te ostanemo daleko od istine, na površini stvarnosti. To se može dogoditi i s prosudbom onoga što se ovdje u Staroj Gradiški događalo neposredno nakon II. svjetskog rata, kad su komunističke vlasti progonile mnoge ljude, od kojih su jedne osuđivali na smrt, a druge na teško tamnovanje i prisilni rad. Na temelju prvog čitanja iz Knjige Postanka istaknuo je kako je Bog biće inicijative kojom želi s Abrahamom sklopiti savez i učiniti od njegova potomstva veliki narod i uvesti ga u zemlju obećanja.

Istaknuo je kako je Bog u Isusu Kristu, u njegovoj muci i smrti sklopio s ljudima novi i vječni savez, te kad Isus sebe naziva „Ja jesam“ očituje da u njemu čovjek može tako porasti na razini „biti“, da uđe u puno zajedništvo božanskog života. Biskup je protumačio kako Bog ne može postati nevjerna saveznička strana, te da ovisi o čovjeku koliko je on vjeran Bogu i tim putem postane dionikom savezničkih dobara. Istaknuo je kako je većina svećenika logoraša u Staroj Gradiški ostala vjerna Bogu u vrijeme progona te su u poniženju kojem su bili izvrgnuti živjeli savezništvo što su ga s njime sklopili u sakramentu krštenja, a osobito u sakramentu Svetog reda i bili pobjednici, dok su oni koji su ih progonili bili gubitnici. Na svoj način u njihovim patnjama ostvarivala se Isusova vjernost Ocu na križu i pobjeda njegove ljubavi nad smrću.

Biskup je pozvao nazočne da se odupru napasti u svećeničkim progoniteljima vidjeti samo zlo koje su počinili, a previdjeti u njima osobe koje je Bog stvorio i kojih se unatoč počinjena zla nikada ne odriče, nego ih poziva na obraćenje. Zamolio je Boga saveza da utamničenim svećenicima i njihovim progoniteljima daruje puninu svoga života, a sudionike slavlja pozvao da ih se ne spominju samo jednom godišnje, nego  ih svaki dan uključe u svoje molitve.

Na svršetku mise biskup je potaknuo nazočne da Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika provedu u molitvi, postu i žrtvi za sve ono zlo koje je ostavilo teške tragove na našim prostorima. Zahvalio je svećenicima  što su sudjelovanjem u ovom slavlju iskazali pošast progonjenoj subraći, zahvalio je starogradiškim župljanima na čelu sa župnikom na svemu što redovito nastoje ostvarivati kao vjernici u posebnim okolnostima života, a pjevačima iz Davora za predvođenje liturgijskog pjevanja.