Prije početka mise svećenike i vjernike pozdravio je vlč. Vladimir Kolarić, župnik i dekan Čakovečkog dekanata koji je, u kraćim crtama, podsjetio na proteklih 20 godina postojanja župe te nešto malo manje od toga i župne crkve.
Biskup Mrzljak rekao je kako je 20 godina lijepa brojka, ali u odnosu na povijest kroz 20 stoljeća Crkve onda je to kratko vrijeme. „Slaviti jubilej znači zahvaliti Bogu za proteklo vrijeme. Na to nas je upozorio i sveti papa Ivan Pavao II. kada smo se pripremali za veliki jubilej, 2000 godina od Isusova rođenja. Slaviti jubilej zapravo znači Bogu zahvaliti i prepoznati u slavljima i obljetnicama Božju dobrotu, rekao je biskup.

U propovijedi mons. Mrzljak govorio je o uzoru i primjeru svete Jelene Križarice, majke cara Konstantina Velikoga koji je Crkvi dao slobodu, koja je svojim pobožnim, jednostavnim i teškim životom svjedočila snagu progonjene prve Crkve, ali je također svojim čvrstim pouzdanjem u Boga bila nadahnuće mnogima. Prema pobožnoj predaji, sveta Jelena je u 4. stoljeću iz Rima pošla u Jeruzalem, na brdo Kalvariju, s ciljem da ondje pronađe križ na kojem je Krist bio razapet.
Sa sigurnošću ne možemo reći je li ta predaja točna. U svakom slučaju, taj događaj živi u memoriji Crkve i svijesti vjerničkog naroda. Ne moramo se pitati je li ta priča točna, već se pitamo govori li nama što ta predaja. Jelena je iz svoje pobožnosti pošla na put, težak put, tražila je nešto. Već nam je to prva poruka. Čovjek treba krenuti na put tražeći smisao križa. Ljudski govoreći, križ nema smisao, jer se pitamo čemu patnja i trpljenje. Odgovor dakako nije nimalo lagan. Nakon Isusove smrti, učenici su mislili da je to kraj, poraz. Međutim, Isus je pokazao kako se upravo kroz smrt ulazi u život. To je bit onih Kristovih riječi kada kaže da se čovjek treba odreći samoga sebe i prigrliti svoj križ. Odreći se sebe znači odmaknuti se od svega što je ljudsko, ljudskog poimanja života i svijeta, a prianjati uz ono što je Isusovo. To je malo teže, ali valja ići tim putem i dati si truda pomalo otkrivati misterij patnje i boli za koji zapravo nemamo rješenje. Mnogi koji pate su zadovoljni, sretni i nasmiješeni zato što su pronašli smisao svoje patnje. Sveta Jelena tako i nama pokazuje put kojim valjamo ići kako bismo otkrivali i pronašli smisao našega križa. Moramo se odlučiti i krenuti otkrivati smisao patnje te vrednovati žrtvu. Nažalost, čovjek danas izbjegava žrtvu i traži lagodniji život. Posebno je to vidljivo kada pogledamo kako se mladima nude samo ugodnosti života, a ne poziva ih se na žrtvu i odgovornost. Sami znamo kako se bez toga ne može ništa lijepo, veliko i vrijedno postići. Poruka svete Jelene jest da najprije tražimo križ, a kada ga nađemo, da tražimo i njegov smisao. U Europi već postoje zakoni o eutanaziji. Prema nekim anketama, čak i u našoj domovini je velik broj onih koji zagovaraju takav prekid ljudskog života. Kažu, zašto bi čovjek trpio? A mi odgovaramo pitanjem, a zašto je Isus trpio na križu? Patio je za nas, da nas oslobodi svakoga zla i grijeha, ali isto tako da nam pokaže put kojim trebamo ići. Isus na križu pokazuje nam kako patnja i žrtva imaju svoj smisao. Pobožna predaja o Jeleni Križarici poručuje nam neka se ne bojimo križa, patnje i žrtve. Po žrtvi se stiče nešto veliko, a upravo se to veliko dogodilo u Jeruzalemu nakon Velikog petka kada se činilo kako je sve gotovo. Naprotiv, dogodio se novi život, rekao je biskup.

Prije završnog biskupovog blagoslova župljanin Domagoj Trojko predstavio je monografiju “20 godina rimokatoličke Župe svete Jelene Križarice u Šenkovcu” urednika župnika Kolarića.