Uz tridesetak ravnatelja, nazočila je i v. d. predstojnice Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) Podružnice Osijek Ivana Biljan, prof. te viša savjetnica za vjeronauk pri AZOO Ankica Mlinarić, dipl. theol te v. d. pročelnice Odjela za obrazovanje, sport, mlade i demografiju Vukovarsko-srijemske županije doc. dr. Jadranka Mustapić-Karlić. Program je moderirala predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. Teuta Rezo, a prisutna je bila i koordinatorica za školski vjeronauk Izidora Popović.

Uvodeći u susret dr. Rezo istaknula je nastojanje Katehetskog ureda oko dobre suradnje i dijaloga te naglasila: „Hvala vam što ste ovdje i što zajedno prepoznajemo da je odgoj najveće blago te će svatko od nas i kao roditelj, i kao ravnatelj, i kao vjeroučitelj, pa i u drugim službama i poslanjima, dati vrijedan doprinos za dobro naše djece i mladih.“

Uslijedilo je obraćanje đakovačko-osječkog nadbiskupa Hranića, koji je pozdravljajući prisutne ravnatelje, između ostaloga, rekao: „Znam da vi niste u prosvjeti samo da biste si osigurali egzistenciju, iako morate od toga i živjeti. Nego prije svega zato što volite tu mladost i velikodušno, nesebično, želite i sebe staviti njima u službu, u dobrobit djece i mladih, a onda posredno i u dobrobit našega društva. Svi bismo na kraju odgojno-obrazovnog procesa htjeli dobiti odgovorne, stručne i sposobne mlade ljude, ali i bogate ljudskim vrlinama i kvalitetama – plemenitošću, velikodušnošću, samoprijegorom jer nedostatak tih vrlina uzrokuje tolike probleme u našem društvu. Naša iskrena želja jest služiti dobrobiti djece i mladih te kao Crkva doprinijeti odgojnoj dimenziji škole.“

Nadbiskup je istaknuo kako do Nacionalnog katehetskog Ureda HBK-a ovih dana stižu brojni upiti roditelja i vjeroučitelja, ali i pojedinih ravnatelja o upitniku koji su neki ravnatelji uputili roditeljima i učenicima glede upisa katoličkog vjeronauka kao izbornog predmeta u pojedinim razredima osnovne i srednje škole. „Jedan od uzroka nesnalaženja ravnatelja osnovnih i srednjih škola je u tome što vjeronauk najprije shvaćaju samo kao izborni predmet, a ne kao izborno obvezatni predmet kako je on usuglašen ugovorima između Svete Stolice i Republike Hrvatske i provedbenim ugovorom Vlade RH i HBK-a.

Vjeronauk u školi, stavljen u kontekst izbornog predmeta zajedno s njemačkim jezikom i informatikom, može se sukladno ovakvim dopisima ili upitnicima koji se provode u našim osnovnim, pa i srednjim školama, tumačiti kao da je njemu alternativa njemački jezik ili informatika, što se ni u kojem slučaju ne može opravdati, kako sadržajno tako ni u zakonodavnom smislu“, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup. Osvrnuo se i na trenutnu problematiku oko nabave udžbenika obveznih predmeta za školsku godinu 2019./2020. i naglasio: „Ugovor o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama izričito napominje: Vjeronaučni udžbenici školski su udžbenici koji su u svemu izjednačeni sa školskim udžbenicima za obvezni predmet.“

Uvodeći u predavanje „Suvremena škola i javnost: odnos na kušnji“ Branimir Stanić, diplomirani novinar, doktorand, retoričar i urednik mjesečnika Prilika „Glasa Koncila“ podsjetio je ravnatelje kako su oni prvi komunikatori u svojim školama te je potrebno da budu ljudi s vizijom.

S obzirom na trenutna zbivanja „jako je važno govoriti o odnosima jer ti odnosi jesu odnosi na kušnji“, naglasio je Stanić razlažući da pitanje novca o kojemu se posljednjih dana govori, a vezano uz kurikularnu reformu, baca veliku ljagu ne na „Školu za život“ već na školu općenito jer „kada se počne spominjati novac u odgojnom smislu tada dolazi do višestruke krize odnosa“.

U nastavku predavanja Stanić se kroz četiri komunikacijska modela i različite primjere osvrnuo na fenomen „Škole za život“ u kontekstu komunikacije toga projekta prema javnosti. Spomenuo je kako se u jednom trenutku više počelo govoriti o tabletu kao komunikacijskom uređaju, a manje o sadržajnim promjenama reforme.

S obzirom na takav imidž projekta, u komunikacijskom smislu moglo bi se govoriti o propagandističkim komunikacijskim modelima, a otvorena pitanja koja su prisutna u javnosti i koja još uvijek nisu odgovorena, daju naslutiti da čitav proces nije izveden na razini koju obrazovni sustav zaslužuje imati, pojasnio je.

O „Vjeronauku u školi: iz kuta ravnatelja“ govorio je prof. Antun Kovačić, ravnatelj Elektrotehničke i prometne škole Osijek. Pojasnio je položaj, utjecaj i međuodnos vjeronauka, prikazao položaj vjeronauka u školama europskih zemalja te u Hrvatskoj i istaknuo: „Vjeronauk poučava i govori o dostojanstvu ljudske osobe, izgradnji savjesti, duhovno-religioznim vrijednostima, etičko-moralnoj savjesti te o vrijednostima općenito.“ Potaknuo je na promišljanje postavljajući pitanja: Koja je posebnost vjeronauka u školi? Treba li nam vjeronauk u školi? Jesu li vjeroučitelji stvarni svjedoci vjere? Kakva može biti i treba li biti suradnje škole, Crkve i društva?

Odgovore na ta pitanja ravnatelj Kovačić dao je primjerima iz svoje škole u kojoj su vjeroučenici s vjeroučiteljicom angažirani u brojnim karitativnim, ali i humanitarnim projektima na razini grada. Osvrnuo se i na ulogu svećenika vjeroučitelja u kolektivu škole te donio razmišljanja učenika o vjeronauku u školi. Zaključio je: „Škola i Crkva djeluju na istom području – odgoju i obrazovanju te brizi za čovjeka.“ Uslijedila je plenarna rasprava o vjeronauku u hrvatskom školskom sustavu, osvrt na djelovanje Katehetskog ureda te plodna diskusija potaknuta pitanjima i prijedlozima ravnatelja.