Nadbiskup Hranić u prigodnoj propovijedi među ostalim je naglasio: „Kristov križ je nasuprot suvremenoj kulturi koja želi samo sreću i odbacuje svaku žrtvu, svaku strpljivost, samoprijegor, ograničenje i trpljenje, znak spremnosti prihvatiti i izdržati negativnosti života, križna i krizna stanja. Križ nas poziva da ne bježimo od životnih poteškoća, nego da ih prihvatimo i preobrazimo odustajanjem od sebe, od svojih prava i svoje ugode, da ih preobražavamo svojim strpljenjem, praštanjem, dobrotom i ljubavlju. I ta je spremnost u stvari bitni element istinske životne radosti i stvarnog ljudskog života te istinskog humanizma.“

Nadbiskup Đuro Hranić

Potom je nadbiskup Hranić naglasio kako križ i Raspeti nisu i ne mogu biti nikakav bezazleni privjesak, modni detalj ili zapadnjački kulturološki simbol bez sadržaja i zahtjevnosti, te istaknuo: „Križ bio i ostaje znamen i slika Boga i čovjeka, čovjeka koji je najveća dragocjenost ovoga planeta i istinskog života koji se postiže samo prihvaćanjem križa, prigrljivanjem križa; prihvaćanjem životne zahtjevnosti, ograničenja, umiranja sebi. Križ je poziv, on je izazov, on je apel da budemo milosrdni, da budemo sposobni ljubiti bez obzira na žrtvu. I to nam svjedoči raspeti Isus, i to poručuje svaki križ: i na oltaru, i na javnom mjestu, u stanu i na lančiću oko vrata.“

Milosrdne sestre svetoga Križa u Đakovu

Okupljenim sestrama sv. Križa poručio je: „Drage sestre, vi ste Milosrdne sestre svetoga Križa! Milosrđe je upravo odustajanje od sebe, od svojih prava, a iskazivanje dobrote prema onome tko nad tobom može vladati. Milosrđe obuhvaća prihvaćanje slabosti i granica, nadilaženje sebe dobrotom i ljubavlju i uzvraćanje načinom kako je to činio Isus.“

Nakon misnoga slavlja nadbiskup je u prostorijama samostana svakoj sestri, novakinji i kandidatici čestitao svetkovinu.