Ljubav i poštovanje prema poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima, povodom dvadeset i osme obljetnice obilježavanja ustanovljenja Hrvatske ratne mornarice, okupili su nas u katedralnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, u gradu svetoga Vlaha Dubrovniku, kazao je u propovijedi vojni biskup. Molitveni spomen na poginule i preminule hrvatske branitelje u prigodni raznih obljetnica zauzima istaknuto mjesto. „Pohod njihovim grobovima, spomen obilježja po našim selima i gradovima, paljenje svijeća i polaganje cvijeća, molitve, cvijeće na moru, rijekama i jezerima diljem Lijepe naše, znak su naše duboke povezanosti s onima koji su prošli ‘vrata smrti, koji su prešli na drugu stranu, na drugu obalu…. Slavlje euharistijske žrtve – svete mise za njihove duše u katedralama, svetištima i župnim crkvama, znak su našeg duhovnog zajedništva i povezanosti s njima….“, nastavio je biskup Bogdan.

Spomenuo se i idealizma devedesetih godina koji je prožimao Hrvatsku u obrani vlastite slobode i neovisnosti, kao i međusobne solidarnosti, povezanosti, složnosti… „Velikodušnost, požrtvovnost, časno izvršavanje vlastite zadaće i pod cijenu vlastitoga života trajne su vrijednosti koje crpimo i spomena na ljude i događaje prije 28. godina! Na tome smo im zahvalni“, kazao je biskup i dodao: „Ovaj grad i kraj su platili visoku cijenu slobode.“

Potom je vojni ordinarij protumačio pročitani evanđeoski ulomak o neobičnoj zgodi sa svečanog objeda u kući farizeja Šimuna. Farizej Šimun je, uz ostale ugledne ljude, pozvao u goste Isusa koji je bio dobro poznat u cijelome kraju i za njim je hrlilo mnoštvo. U dvorani se neočekivano pojavila i žena koja je zaplakana Isusu počela suzama prati noge. Sustolnici i domaćin su znali da je ona javna grešnica, a to što je Isus nije otjerao za njih je bio znak da on nije prorok. Nastala je vrlo delikatna situacija. Žena i Isus znaju istinu dok domaćin Šimun procjenjuje izvanjski i o ženi i o Isusu.

„On zapravo ne zna tko je Isus, jer on i njega procjenjuje i podcjenjuje svodeći ga na svoju vlastitu viziju proroka. On zapravo u svom srcu misli da on to zapravo uopće i nije, jer, eto, ne čini ono za što on misli da bi svaki prorok trebao znati i činiti. Gostoljubivost ovog farizeja se tako očituje neiskrenom, vođena je nekom računicom, pukom znatiželjom i bez iskrenog poštovanja koje bi trebao ukazati gostu – Isusu.“

Farizeju izmiče Božje djelovanje koje uvijek prethodi ljudskom djelovanju, Božji darovi koji uvijek prethode čovjekovoj spoznaji o onomu tko je on i o onomu što mu je darovano. Farizej je uvjeren da on nešto daruje Isusu i da od Isusa nema što primiti jer mu ništa ne duguje. A žena grešnica je svjesna da je od Isusa primila mnogo, jer je njezin dug bio golem. Ona je spoznala da je to što može darovati Isusu tako malo i tako skromno u odnosu na ono što je zadobila i što joj je Isus darovao. A to što je zadobila i što joj je bilo darovano jest oproštenje grijeha, kazao je propovjednik. To je Isus sam potvrdio: „Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.“ Isus je u ovoj ženi vidio ženu grešnicu kojoj je oprošteno.

„Ženi grešnici su oprošteni grijesi mnogi, jer je mnogo ljubila“, istaknuo je biskup. „Njezine geste ljubavi izviru iz spoznaje u vjeri da joj je oprošteno. Oproštenje koje joj je Isus darovao urodilo je ovim njezinim postupcima. Svijest o tomu da joj je Isus milosrdno oprostio dovela ju je do Isusovih nogu. Nisu njezini postupci bile uzrokom Isusova oproštenja, nego je oproštenje uzrokovalo njezine ovakve postupke. A takva je spoznaja kod ove žene bila moguće jer je vjerovala u Isusa.“ Farizeju Šimunu je nedostajala vjera, pogled vjere na Isusa, na ženu grešnicu i, u konačnici, na sebe samoga. Na svoju sadašnjost, prošlost i budućnost. „Bez pogleda vjere sve zaista ostaje samo na površini. Sve ostaje uskim, ograničenim ljudskim prosuđivanjem. To je poruka današnjeg Evanđelja: samo pogled vjere daje istinitu, izoštrenu, stvarnu sliku o onomu tko smo i što smo, odakle dolazimo i kamo idemo. I kao pojedinci, i kao zajednica. I to je pravi pogled! Samo pogled na neizmjernu ljubav Božju koja nam oprašta i koja nas opravdava, čini da se iz našeg srca izdigne odgovor ljubavi koja Bogu daje ono najbolje i najdragocjenije što može dati. Inače nam prijeti opasnost da i mi poput farizeja mislimo da smo mi oni koji Bogu nešto darujemo svojim znatiželjnim pozivom da svrati u našu kuću, te da tako zapravo potvrdimo da ljubimo same sebe a da Boga zapravo uopće ne ljubimo“, rekao je biskup Bogdan. Skrenuo je pozornost kako možemo zadovoljiti svu formu kršćanskog života, ali da u svemu tome izostane istinska duboka povezanost s osobom Isusa Krista, da nema one vjere koju je Isus prepoznao u srcu žene grešnice. Poželio je svakoga prožima takva vjera.

Na misnom slavlju uz vjernike Dubrovnika sudjelovao je i gradonačelnik Mato Franković sa suradnicima, časnici i dočasnici HRM-a, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice komodor Ivo Raffanelli te načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH Mirko Šundov. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa HRM-a „Sveti Juraj“.