“Gora”, “uspon”, “svi”: to su tri riječi koje je papa Franjo odlučio posvetiti misionarima širom svijeta na misi u Bazilici svetoga Petra povodom 93. svjetskog misijskog dana, javlja Vatican News. Od riječi proroka Izaije do mjesta gdje Isus traži od apostola da se susretnu nakon uskrsnuća, gora je uvijek bila „mjesto velikih susreta između Boga i čovjeka“, objasnio je Sveti Otac u svojoj homiliji.

Na gori smo pozvani približiti se Bogu „u tišini, molitvi, distancirajući se od naklapanja i tračeva koji zagađuju“, ali i približiti se drugima, jer je gora mjesto na kojem otpočinje poslanje i gdje se ljude može vidjeti iz druge perspektive.

„S vrha se druge vidi skupa i otkriva se da sklad ljepote pruža samo cjelina.

Gora nas podsjeća da braću i sestre ne treba odabirati, nego zagrliti, s pogledom i nadasve životom. Gora povezuje Boga i braću u jedan zagrljaj, molitveni zagrljaj.

Gora nas vodi gore, daleko od tolikih prolaznih materijalnih stvari; poziva nas ponovno otkriti ono bitno, što ostaje, a to su Bog i braća“, rekao je Papa u homiliji.

„Nismo rođeni zato da ostanemo na zemlji, da se zadovoljavamo površnim stvarima, rođeni smo da se vinemo u visine“, dodao je Papa, a da bismo susreli Boga i braću na gori, uvijek je potrebno „uspeti se“.

To nas „stoji truda, ali to je jedini način da se sve bolje vidi“ i kao na nekom mukotrpnom usponu, biva se nagrađeno boljim pogledom na panoramu. Na goru se, nadalje, ne može dobro penjati ako se nosi neki teret, objasnio je papa Franjo. Zato trebamo biti što lakši: „moramo napustiti horizontalni život, boriti se protiv ‘gravitacijske sile’“. U tome se krije „tajna poslanja“.

Naviještanje za sobom povlači odricanje.

Vjerodostojni naviještaj ne sastoji se od lijepih riječi, nego od dobroga života: života služenja, gdje se pojedinac zna odreći tolikih materijalnih stvari koje srce čine malenim, koje čine ljude ravnodušnima i zatvorenima u sebe same; života koji se odvaja od beskorisnosti koje zaokupljaju srce i pronalazi vremena za Boga i za druge, rekao je Papa.

Smisao poslanja je, dakle, „uspinjati se na goru kako bi se molilo za sve i sići s gore kako bi bili dar svima“. Tu riječ, „svi“, Gospodin se nikada ne umara ponavljati:

„Svi, jer nitko nije isključen iz njegova srca, iz njegova spasenja; svi, kako bi nam se srce vinulo onkraj ljudskih mitnica, onkraj partikularizama utemeljenih na sebičnostima koje Bog ne voli. Svi, jer svaki je pojedinac dragocjeno blago i smisao života je darivati to blago drugima“, istaknuo je Papa u homiliji na misi povodom Svjetskog misijskog dana 2019.

Penjati se i sići su odlike kršćanina, koji je „uvijek u pokretu“ i „ide ususret drugima“.

Isusov svjedok, objasnio je Papa, duguje ljubav onima koji Gospodina ne poznaju i ide ususret svima, ne samo svojima, svojoj maloj skupini.

To se svjedočanstvo mora živjeti osobno, ponašajući se poput učenika. To je naime pouka koju nam daje Gospodin: ići ususret svima. Sama Crkva „dobro naviješta samo ako živi kao učenik“, a učenik „slijedi Učitelja svaki dan“ i dijeli s drugima radost učeništva.

Ne na način da se osvaja, prisiljava, postupa poput prozelita, nego svjedočeći, stavljajući sebe na istu razinu, kao učenici s učenicima, nudeći s ljubavlju ljubav koju smo primili. To je poslanje: darivati čist zrak s gorskih vrhunaca onima koji žive uronjeni u onečišćenost svijeta; donositi na zemlju onaj mir koji nas ispunjava radošću svaki put kad na gori susretnemo Isusa; pokazivati životom, pa čak i riječima da Bog ljubi sve i da se nikada od nikoga ne umara, poručio je Papa.

Gospodin, zaključio je Papa, zapravo gaji „svojevrsnu žudnju prema onima koji još ne znaju da su ljubljena Očeva djeca, braća za koje je dao svoj život i Duha Svetoga“. Žudnja je to koju treba utoliti tako da se s ljubavlju ide svima ususret, jer poslanje „nije teret koji treba podnositi, nego dar koji valja nuditi“.