U izlaganju prof. Aračić promišljao je o broju vjernika pogođenih rastavom braka i obitelji, o njihovoj izranjenosti, a posebice o nekim skupinama, pitajući se koliko njihova patnja traje. Govorio je o posljedicama rastave za djecu, za bračne partnere, o nužnosti pojedinačnog pristupa itd. Na kraju je donio neke prijedloge o oproštenju i procesu pomirenja te integraciji u crkvenu zajednicu.

Istaknuo je važnost rada sa svakom pojedinom osobom, naglasivši kako je nužno svaku obitelj saslušati s poštivanjem i ljubavlju i pratiti po Isusovu primjeru na putu za Emaus. Podsjetio je pritom na riječi pape Franje: Crkva će svoje članove – svećenike, redovnike i vjernike laike – morati uvesti u to ‘umijeće praćenja drugoga’ kako bi svi naučili izuti svoje sandale pred svetim tlom drugoga…

Tribini je nazočilo tridesetak vjernika, među kojima su bili župnik i župni vikar iz Valpova te gvardijan i župnik iz Belišća. Nakon predavanja uslijedila je plodonosna rasprava, napose radi svjedočenja nekih župljana o osobnom doživljaju rastave i procesa nakon toga, s naglaskom na nerazumijevanje i neprihvaćanje u društvu i Crkvi.