Obraćajući se subraći u biskupstvu i svećeništvu, vjernicima i svim Lošinjanima, kardinal je izrazio radost i zahvalnost Bogu zbog velikoga župnog jubileja. Posebno je istaknuo značenje njegova obilježavanja na blagdan svetoga Martina, zaštitnika Grada.

„S osobitom radošću i zahvalnošću Bogu pridružujem se vašemu slavlju 350. obljetnice početka gradnje župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije. Znakovito je što ovu veliku obljetnicu slavite na blagdan svetoga Martina, zaštitnika vašega Grada, jer se tako na poseban način povezuju prošlost i sadašnjost, vjera i život Maloga Lošinja“, napisao je kardinal Bozanić.

U osvrtu na povijest župe podsjetio je da su Lošinjani u 17. stoljeću započeli djelo koje će ostaviti dubok trag u crkvenoj i društvenoj povijesti njihova grada. Gradnju nove župne crkve povezao je s prijelazom iz Uvale sv. Martina prema Uvali Augusta, odnosno Val d’Augusto, naglasivši da je time otvoreno novo poglavlje u razvoju zajednice.

„Taj prijelaz nije značio prekid s prošlošću, nego otvaranje novoga poglavlja u razvoju zajednice. Oko nove crkve postupno je rastao Mali Lošinj, koji će se razviti u značajno pomorsko, turističko, gospodarsko i upravno središte“, istaknuo je.

U odnosu dviju lošinjskih crkava kardinal prepoznaje i dublju duhovnu poruku. Crkva svetoga Martina, uz koju počivaju naraštaji pokojnika, čuva spomen na korijene zajednice, dok župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije svjedoči o nastavku njezina života i novim plodovima koji iz tih korijena izrastaju.

„Između tih dviju crkava proteže se povijest jedne zajednice, njezine vjere, njezina rada i nadanja te ljubavi prema vlastitomu zavičaju“, poručio je.

Posebno mjesto u čestitki zauzima štovanje Blažene Djevice Marije, duboko povezano s poviješću Lošinja, pomorstvom i obiteljskim životom. Kardinal podsjeća da je župna crkva posvećena Marijinu Rođenju, koje naviješta zoru spasenja i dolazak Isusa Krista, dok zavjetna crkva Navještenja Blaženoj Djevici Mariji na Čikatu, Annunziata, čuva uspomenu na vjeru lošinjskih pomoraca i njihovih obitelji.

„Kolike su ondje molitve izgovorene prije odlaska na more, kolike su majke, supruge i djeca preporučivali Mariji svoje najmilije i zahvaljivali za njihov sretan povratak! Marijina majčinska blizina povezivala je one koji su odlazili i one koji su ostajali, one koji su plovili dalekim morima i one koji su ih na Lošinju čekali“, napisao je.

U dvjema malološinjskim Marijinim crkvama tako se, prema kardinalovim riječima, susreću nada u Božju budućnost i pouzdanje u njegovu prisutnost u svakidašnjem životu. Tu misao zaključuje izravnim poticajem: „A samo život ima budućnost. Nemojmo se bojati života!“

Obraćajući se obiteljima, kardinal ih je pozvao da budu otvorene životu te mjesta molitve, međusobnoga poštovanja i praštanja. Za župu je poželio da bude duhovni dom u kojem će djeca i mladi otkrivati ljepotu vjere, rasti u odgovornosti i ljubavi prema zavičaju. Pritom je izričito uključio i odseljene Lošinjane te ljude koji su u novije vrijeme na otoku pronašli svoj dom.

„Neka u tome zajedništvu svoje mjesto uvijek nalaze i oni koji su se odselili te oni koji su u novije vrijeme među vama pronašli svoj dom. Najdragocjenija baština koju možemo ostaviti novim naraštajima nisu samo lijepe i sačuvane crkvene građevine, nego živa vjera, ljubav prema Bogu i čovjeku te osjećaj pripadnosti zajednici“, naglasio je.

Čestitki posebno osobno obilježje daje kardinalovo sjećanje na vlastitu svećeničku službu u Malom Lošinju i proslavu održanu prije pola stoljeća.

„Dragi vjernici i građani Maloga Lošinja, vaše slavlje za mene ima i posebno osobno značenje. Prije pedeset godina, 1976., kao mladi svećenik i župni vikar u Malom Lošinju imao sam radost s vama slaviti 300. obljetnicu istoga spomena. Tada nisam mogao slutiti koliko će me životni, svećenički i biskupski put tijekom sljedećih desetljeća ponovno povezivati s dragom malološinjskom župom“, napisao je kardinal Bozanić.

Prisjetio se i kasnijih povrataka među Lošinjane, najprije kao krčki biskup, a potom kao zagrebački nadbiskup i kardinal. Predvodeći liturgijska slavlja, kako ističe, uvijek je iznova doživljavao blizinu i zajedništvo.

Njegovo zahvalno sjećanje obuhvaća obitelji, djecu i mlade, starije vjernike, svećenike, redovnike i redovnice te brojne ljude s kojima je dijelio vjeru i svakodnevicu župnoga života. Posebno se spomenuo onih koji su u međuvremenu preminuli.

„Mnogi su već prešli prag vječnosti, ali ostaju prisutni u molitvi i Božjem zajedništvu s nama, nosimo ih u našemu zahvalnom spomenu, po dobru koje su činili i vjeri koju su prenijeli novim naraštajima“, poručio je.

Kardinal je istaknuo da mu, kada se u mislima vraća u Mali Lošinj, pred oči dolaze prije svega ljudi: pokojni članovi zajednice, današnji nositelji života župe i grada te novi naraštaji koji tek stupaju na životni put. Zajednička vjera u Isusa Krista i pouzdanje u Marijin zagovor povezuju ih i danas.

Mariji je povjerio obitelji, osobito djecu i mlade, starije i bolesne, pomorce i putnike te sve koji svojim radom pridonose dobru Maloga Lošinja. Tim je riječima pridružio i osobnu poruku trajne povezanosti s lošinjskom zajednicom: „U tome zajedništvu ostajem i ja s vama.“

Na završetku čestitke izrazio je želju da obljetnica bude ohrabrenje za budućnost i poticaj na produbljivanje vjere i povezanosti s vlastitim korijenima.

„Neka vas ova znakovita obljetnica učvrsti u vjeri, još više poveže s vašim korijenima i ohrabri za budućnost otvorenu životu. Neka Blažena Djevica Marija i sveti Martin, biskup čuvaju Mali Lošinj“, napisao je kardinal te zaključio: „Radosna vam srca čestitam ovu znakovitu obljetnicu i sve srdačno blagoslivljam i pozdravljam!“