Perspektiva Crkve-majke

Kako bismo služili općoj Crkvi prijeko je potrebno biti srce Crkve, objasnio je Papa. Taj je korak moguć ako se potrudimo izići iz sebe i ući u novu perspektivu. Crkva je katolička, univerzalna, i mnogo prostranija, velikoga duha, ‘velikodušna’ u odnosu na moje osobno stajalište. Osjećati zajedno sa srcem Crkve stoga znači osjećati na katolički, univerzalni način, gledajući Crkvu i svijet u potpunosti, a ne samo jedan dio, rekao je papa Franjo.

Promicati i podupirati laike, obitelji i život znači ići dalje od svojih posebnih osobnih kompetencija, kako bismo poprimili perspektivu Crkve-majke, te kako bismo se slijedom toga upitali kako ona „vidi“ i „osjeća“ stvarnost. Pozvani ste učiniti korak više te se pred pastoralnim projektom, pred nekim izazovom ili problemom, upitati kako tu stvarnost „vidi“ Crkva-majka? Kako ju „osjeća“? Čineći tako pomoći ćete dikasteriju jer ćete znati dati glas Crkvi, budući da ćete osobno razmišljanje i osjećanje u sebi već pročistiti i uzdignuti te ih učiniti potpuno crkvenim, primijetio je Sveti Otac.

Crkva-majka nikomu ne daje prednost

Poput majke Crkva ne daje protekcije ni prednosti, jer prije svega želi slogu među svom svojom djecom. Zbog toga trebamo i mi tako postupati. I za vas je važno, napomenuo je Papa, uvijek predlagati pozitivne uzore suradnje među laicima, svećenicima i posvećenim osobama, između pastirā i vjernikā, između biskupijskih i župnih tijela i laičkih pokreta i udruga, te između mladih i starih, izbjegavajući suprotstavljanja i beskorisna suparništva te uvijek potičući bratsku suradnju u vidu općega dobra jedinstvene obitelji, odnosno Crkve.

Crkva-majka odgaja svoju djecu

Među bitnim obilježjima „crkvenoga osjećaja“, odnosno onoga Crkve-majke, Papa je naveo želju za odgajanjem djece kako ne bi ostala djetinjasta nego kako bi bila u stanju suočiti se bez straha s izazovima koje suvremeni svijet postavlja na svim područjima. Crkva, kao svaka majka, želi da njezina djeca rastu i postanu samostalna, kreativna i poduzetna, i da ne ostanu djetinjasta, napomenuo je Papa. Isto tako svim vjernicima laicima, djeci Crkve, treba pomoći rasti i postati ‘odrasli’, nadilazeći otpore i strahove, te otkrivajući ih, odvažno i hrabro, stavljajući njihove talente u službu novih poslanja u društvu, kulturi i politici, suočavajući se bez bojazni i kompleksa s izazovima suvremenoga svijeta.

Crkva-majka čuva

Crkva, osim toga, kao prava majka, zna čuvati povijest i živu tradiciju obitelji; to za vas znači da znate držati zajedno prošlost – sve ono što su dobro napravila dva papinska vijeća – sa sadašnjošću, odnosno s aktualnim izazovima, i s budućnošću. Crkva danas živi sa sjećanjem i nadom – prošlost i budućnost – uvijek bacajući sjeme Kraljevstva i ne zaokupljajući se neposrednim uspjesima.

Bratski pogled

Važno je, osim toga, imati bratski pogled koji nam omogućuje da ne djelujemo poput društvenih ili crkvenih inženjera koji planiraju strategije koje treba primijeniti, nego kao braća u vjeri. Polazeći od svojega iskustva i teškoća, bolje ćete razumjeti svakodnevni napor vjernika laika u cijelom svijetu, čije teškoće često povećavaju siromaštvo i društvena nestabilnost, vjerski progoni, i ideološka protukršćanska propaganda, primijetio je Papa.

Budući da smo braća u vjeri, formacija se ne može usredotočiti samo na rad. U današnje je vrijeme djeci, mladima i bračnim parovima prijeko potreban život molitve, svakodnevni i obiteljski razgovor s Bogom. U tom smislu ne trebamo se bojati povjeriti laicima pratnju drugih laika u duhovnom životu. Iz toga proizlazi i potreba da laike učinimo vidljivim znacima Kristove prisutnosti u svakoj sredini.

Međutim, kako bismo očuvali pogled koji nije previše odvojen od stvarnosti, upozorio je Papa, potrebno je misliti na teškoće na koje nailazimo u vlastitom životu svaki put kada nastojimo živjeti kao kršćani, te poistovjetiti se s kršćanima koji imaju iskustva drugačija od našega. Ako proširite pogled na svu braću u vjeri, svih društvenih kategorija i iz svih dijelova svijeta, to će vam pomoći da kreativno i realistično razmišljate o tomu kako dikasterij može biti potpora lokalnim Crkvama u pratnji krštenih da radosno, uvjereno i vjerno žive pripadnost Kristu, postajući učenici misionari, protagonisti života, u zaštiti zdravog razuma, pravednosti, mira, slobode, te u potpori zdravoga zajedničkog života među narodima i kulturama.

Ne klerikalizirati laike i uloga ženā

Papa Franjo se osvrnuo i na opasnost od klerikalizacije laika, čineći ih tako „svećenicima na pola puta“, te na položaj žene u Crkvi. Stoga je biskupima savjetovao da udalje đakone od oltara, neka idu služiti; oni su, naime, prema Papinim riječima, čuvari službe, a ne ministranti prve klase ili svećenici druge klase.

Što se pak tiče uloge žene u Crkvi, Papa se osvrnuo na stvarnost samoga Dikasterija za laike, obitelj i život, koji, kako je rekao, ima milost da ima dvije dotajnice. Ohrabrujući promicanje ženā rekao je kako valja ići naprijed uvijek prema uključivanju žena na savjetnička, pa i upravna mjesta, bez straha. Bitno je da žena zauzme u Crkvi odgovorna mjesta. Uloga žene u crkvenoj organizaciji, u Crkvi, ide dalje i mi moramo raditi na tom ‘dalje’, jer žena je slika Crkve majke, jer Crkva je žena. (…) Njezin rad ide dalje. To je marijansko načelo vlastito ženi; a žena u Crkvi slika je Crkve zaručnice i Gospe, istaknuo je papa Franjo.