Kroz dva tjedna obišao je cijelu Armeniju, zemlju koja se nalazi na granici između Europe i Azije, ali ipak geografski spada u Europu. Obilazeći Armeniju i družeći se s poznavateljima povijesti te zemlje upoznao s činjenicama da Armenci imaju svoj vlastiti jezik (armensko pismo), vlastitu kršćansku religiju (istočnog obreda ali drukčiju od pravoslavnih naroda jer su od postojanja na čelu imali „katholikosa” – crkvenog poglavara svih Armenaca po kojemu je prvobitno ta Crkva nosila naziv „katolička”), svoje vlastito sakralno graditeljstvo, ornamentiku.

Danas je Armenija samostalna i suverena država nakon raspada Sovjetskog Saveza 1990. Prof. Bergovec ustvrdio je da Hrvati imaju duboke veze s Armencima, a one se ogledaju u sakralnoj kulturi, umjetnosti, religiji i vlastitom pismu, jer smo po doseljavanju došli na prostor koji su tijekom duge i bogate povijesti nastavali Armenci. Spomenuo je Dubrovnik, Korčulu, Nin, Knin i Plitvička jezera gdje su Armenci ostavili svoje tragove. Istaknuo je tri poveznice s Armencima – slični smo po gradnji crkvica, po pismu glagoljici i po pleteru. Stoljećima su Armenci dijelili istu sudbinu kao i Hrvati kad je u pitanju njihovo proganjanje i mučeništvo. Do dana današnjega Turska ne priznaje da je nad Armencima učinjen genocid od Osmanskog Carstva. Predavač se pozvao na Grgura „Prosvjetitelja”, armenskog vizionara koji je krajem trećega stoljeća uspio potaknuti tadašnjega armenskog vladara Trdata III. (Velikog) da prihvati vjeru i tako se s njime zainteresiralo za kršćanstvo i niže plemstvo i sav narod, pa je Armenija 301. godine proglašena prvom kršćanskom, katoličkom, zemljom na svijetu, a kršćanstvo obveznom državnom religijom.To se dogodilo 12 godina prije Milanskog edikta iz 313. godine kojim se u Rimskom Carstvu dopušta pored štovanja državnih božanstava ispovijedati i druge religije pa tako i kršćanstvo.
Uime okupljenih u velikoj dvorani Hrvatske katoličke župe u Münchenu prof. Bergovcu na gostovanju je zahvalio predsjednik Akademskog kruga Ante Moro.