Draga braćo i sestre u uskrslom Kristu,

najveću kršćansku svetkovinu – Uskrs – proslavljamo ove godine u isto vrijeme svi mi kršćani diljem svijeta. Slavlje Uskrsa sadrži ispunjenje Božjih obećanja. U uskrsnuću Isusa Krista, utjelovljenog Sina Božjeg, zajamčena je sretna budućnost svakom članu ljudskog roda. Uskrs za vjernika znači obnovu života, mira i radosti. Mir i radost nisu namijenjeni samo Kristovoj Crkvi, samo nama kršćanima, nego cijelome svijetu.
Radost znači pobjedu nad strahom, nad nasiljem i zlom, nad smrću. Mir je suprotnost od straha i nemira. Uskrs nadvladava čovjekov strah jer mu daje jedini pravi odgovor na njegovo najteže pitanje koje glasi: smrt, kako ću je pobijediti?
Upravo na Uskrs, naviještajući ne samo povijesni događaj od prije skoro dvije tisuće godina, nego i neshvatljivu tajnu Božjeg direktnog milosnog zahvata u tijek vremena, a time i tijek ljudske povijesti, Kristova Crkva želi cijelom čovječanstvu posredovati vjeru u vječni život. Naviještanje i naučavanje Crkve je Radosna vijest o životu vječnom: dobro pobjeđuje zlo, život je jači od smrti, Božja ljubav je jača od naših grijeha. A sve to je i sadržaj Uskrsa.
Kao kršćani, mi smo članovi te Kristove Crkve a time i sljedbenici, učenici i suradnici uskrsloga Krista. Ako pred svojim suvremenicima želimo biti vjerodostojni i uvjerljivi Kristovi suradnici, onda se moramo istinski truditi da Krista i njegov zakon ljubavi ne samo dobro poznajemo nego i s njim i po njemu živimo. Što budemo bliže samome uskrslom Kristu, definitivnom Pobjedniku i Gospodaru neba i zemlje, to ćemo biti bliže i jedni drugima. Tako ćemo ispunjavati i njegovu žarku želju i molitvu da budemo jedno i zajedno (usp. Iv 17,21). Isus nas potiče na našu međusobnu ljubav kad kaže: „Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici” (Iv 13,35).
Isus Krist je najveći dobročinitelj i jedini istinski usrećitelj ljudskog roda. Budemo li se i mi, potpomognuti njegovom zagarantiranom nam snagom trudili da budemo njegovi učenici i suradnici ne samo po imenu – tj. da se samo zovemo kršćani – nego po izvršavanju njegove zapovijedi ljubavi u svome životnom okruženju, onda ćemo i mi biti istinski, dragocjeni dobročinitelji svojim bližnjima, odnosno čovječanstvu.
Božja nas vječna mudrost poučava riječima Isusovog ljubljenog apostola Ivana: „Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću. Tko ne ljubi, ostaje u smrti” (1 Iv 3,14). To znači da u onoj mjeri, u kojoj uspijemo izaći iz nas samih, iz naše sebičnosti i uskogrudnosti da bismo se zainteresirali za potrebe drugih oko nas, da bismo im darovali dio sebe, svoju ljubav, u toj mjeri mi pobjeđujemo svog najvećeg neprijatelja – samu smrt!
Kad nas, nakon isteka našeg zemaljskog života budu nosili na groblje, ništa nam neće značiti ono što imamo, nego ono, što smo u ljubavi i iz ljubavi prema Bogu – od kojega smo sve i primili – dali, učinili, pružili potrebitima oko nas, dok smo za to imali prilike. I Krist je iz ljubavi prema Ocu nebeskom i pram nama dao, ne tek nešto od sebe, nego cijeloga sebe – umrijevši za nas na križu na Veliki petak. Zato ga je Otac nebeski uskrisio i dao mu svu vlast na nebu i na zemlji (usp. Mt 28,18). Ako s Kristom i mi ljubimo one za koje je On svoj život dao onda ćemo s njime i uskrsnuti (usp. Rim 6,5).
Imamo i mi kršćani (katolici i pravoslavni) u ovoj zemlji i ovog Uskrsa, ali i svakog dana, zasigurno prilika pokazati na djelu svoju vjerodostojnost. Ima oko nas mnogo potrebitih, i na duši i na tijelu! Ima oko nas mnogo obespravljenih, odbačenih, zapuštenih, prezrenih, ojađenih – i među muškarcima i među ženama, među starima i mladima, među djecom i dojenčadi. Ima nažalost i ne mali broj onih najnemoćnijih i najnevinijih, koje Bog Stvoritelj zove u život i u sretnu vječnost, a osporava im se pravo da se rode i da uđu u život, ne samo vremeniti nego i vječni! Ima oko nas sigurno mnogo gladnih i željnih kruha i ruha, a ponajviše Božjega duha, duha ljubavi, utjehe i milosrđa!
Svi oni imaju pravo na našu pomoć, na naše otvoreno srce, utješne riječi i ispružene ruke! Ne bismo se smjeli oglušiti o njihove vapaje, ako istinski proslavljamo Kristovo uskrsnuće! Zacijelo su nam dobro poznate Isusove riječi kako će nas sve On prosuđivati: „Meni ste učinili, koliko ste učinili jednom od ove moje najmanje braće… Ni meni niste učinili koliko niste učinili jednom od ovih najmanjih” (Mt 25,40.45).
Molimo zato uskrslog Krista da nam dadne nove snage i svjetla da s njim zajedno još odlučnije i učinkovitije izgrađujemo civilizaciju ljubavi, zaustavljajući tako ujedno pogubni utjecaj civilizacije smrti, koji se osjeća na svakom koraku i koji itekako ugrožava našu osobnu i zajedničku vremenitu i vječnu sreću!
Uskrsli Krist nas zove u vječni, sretni život. Želimo Vam svima da se bez dvoumljenja i posvema odazovete tom njegovom spasonosnom pozivu! Amen! Aleluja!
Braći svećenicima i redovnicima, sestrama redovnicama i svim drugim Kristovim vjernicima – u Domovini ili u tuđini – od srca želimo sretan Uskrs. Aleluja!