Pjevanje je predvodila voditeljica Mješovitog katedralnog zbora prof. Jelena Mikulanda uz još tri pjevača. Uz prof. Mikulandru na orguljama je bio i Rafael Lovrić Caparin. Na obredima nisu sudjelovali vjernici, a obredi mogli su se pratiti uživo putem Facebook profila Šibenske biskupije.

U homiliji biskup Rogić kazao je kako govoriti o Uskrsnuću znači tepati, kao što dijete s nesigurnošću progovara svoje prve riječi. Znači govoriti o onome što nas beskrajno nadilazi i ostaje nam trajno nedohvatljivo jer je obavijeno drugačijom dimenzijom od one u kojoj sada živimo. Život poslije groba. Poput žena koje su išle na Isusov grob i sve je bilo drugačije od očekivanog.

„Dobro znamo koliko nam toga i u životu ostaje nepoznato, tajanstveno. Ako smo ikada bili svjesni svoje krhkosti, nejakosti, bespomoćnosti, onda je to ovih dana kada se cijeli svijet suočava s nepoznatim, nepredvidivim korona virusom. Kad smo si već umišljali da svijet u svom napretku i oholoj trci za profitom, užitkom, komocijom, luksuzom beskrupulozno i nezaustavljivo ide dalje, došli smo do spoznaje da sve može stati. Da svi planovi i predviđanja mogu biti odgođeni. Odjednom je toliko nepoznanica pred nama da se nitko ne usuđuje predviđati ili prognozirati što će biti poslije, kada će se bitka s bolešću okončati. Kolike će biti posljedice i kako ćemo poslije svega nastaviti život?“, kazao je biskup Rogić.

Naglasio je kako Uskrsna noć koju slavimo nudi odgovore. „U noći kad sve poprima tamne boje, tama koja ponajbolje predstavlja svu neizvjesnost ljudskog postojanja, biva prosvijetljena. Krista slavimo kao svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka. On je taj koji zauvijek pobjedi tamu, zauvijek dade ljudima odgovor: kamo idemo, kako hodati kroz život, i tko nas na kraju čeka. On donosi pobjedu kakvoj ni jedna druga nije ravna. Izgleda sve posve jednostavno, a ipak nije. Usprkos svim tradicijama, usprkos Objavi koju nam je Bog po svome Sinu podario, čovjek je i dalje u traženju. Kao da još nismo dovoljno otvorili vrata Kristovu svjetlu, niti nakon 2020 godina. Isus traži od čovjeka vjeru. Želi da čovjek u njega stavi sve svoje pouzdanje“.

Bog je čovjeku ponudio oslobođenje od svih zarobljenosti i izveo nas na slobodu i to žrtvom križa svoga Jedinorođenog Sina, žrtvom iz ljubavi. „Njegovim uskrsnućem podario nam neuništivu nadu i čežnju vječnog života. Otvorio nam vrata obećane zemlje – ne više plodnih polja kao Izraelcima, nego vječne sreće u Kraljevstvu nebeskom“.

Kraljevstvo nebesko, kako je kazao biskup, gradimo već ovdje na zemlji svakim plemenitim činom, svakim poštenim poslom, svakom strpljivo podnesenom žrtvom, svakim dobrim djelom učinjenim iz ljubavi prema bližnjemu. Ono već tada raste među nama snagom Kristova uskrsnuća, snagom vjere u Božju pobjedu dobra, snagom predanja našeg života u Božje ruke. Ono na koncu dolazi kao konačno ispunjenje svih naših nada, svih naših želja, kao nagrada Božanskog milosrđa. Ako uzvjerujemo: nema više kraja, nema više straha, nema više neizvjesnosti, nema više tame. U njemu se ostvaruje punina života i postojanja. Vraća nam se izgubljena slika Božjeg lika što smo ju stvaranjem zadobili. Bog nas zauvijek grli kao svoju ljubljenu djecu, on vječni Otac pun milosti, milosrđa, ljubavi.

„Na to smo braćo i sestre pozvani. Tom svjetlu Kristova uskrsnuća svakodnevno trebamo otvarati vrata svoje duše, da nas prosvijetli, očisti, osnaži za sve životne napore i neizvjesnosti, da s njime pobijedimo i zauvijek kraljujemo u kući Očevoj. Ova Božja kateheza korone virusa, kada smo još upućeniji jedni na druge, kao da nas želi osvijestiti da tražimo nove životne pravce. Da se ostavimo grijeha koji nas razdvaja, a tragamo za riječima i djelima koja nas čine braćom i sestrama jednog nebeskog Oca“, kazao je biskup Tomislav Rogić.

Zaključio je pozivom vjernicima da ponovno izaberu Krista za svjetlo svojega života kako bi se i na njima ostvarila Božja obećanja, kako bi doista bili njegovi svjedoci u ovome svijetu i baštinici uskrsne pobjede koja nema kraja.