Svećenici su uzeli i ulje za bolesničko pomazanje koje je zadarski nadbiskup Želimir Puljić blagoslovio na Veliki četvrtak, 9. travnja, u zadarskoj prvostolnici Sv. Stošije i krizmu koja se koristi u sakramentu krštenja, potvrde i svetog reda te kod posvete oltara i crkve.  Svećenici inače obnavljaju svoja svećenička obećanja na Misi posvete ulja na Veliki četvrtak. Ove godine u Velikom tjednu svećenici nisu tu misu slavili u zajedništvu s nadbiskupom u katedrali zbog pandemije koronavirusa. Stoga su obećanja obnovili na svom prvom mjesečnom susretu koji je održan nakon normalizacije u dozvoli zajedničkog okupljanja. 

Prije obnove obećanja, nadbiskup je svećenicima održao prigodni nagovor. „Ovogodišnja liturgija Posvete ulja proslavljena je skromno, bez uobičajene koncelebracije svećenika iz Nadbiskupije, bez pjevača i vjernika zbog opasnosti koronavirusa. Bili smo duhovno povezani te molili i mislili jedni na druge. Tijekom liturgije posvete i blagoslova ulja mislio sam na bolesnike koji će tražiti utjehu i bolesničko pomazanje svetim uljima koje sam na Veliki četvrtak blagoslovio u katedrali. Mislio sam i na novokrštenike, krizmanike i ređenike koje će se u prigodi slavlja mazati svetim uljem krizme koje sam posvetio u katedrali“, rekao je nadbiskup, poželjevši da nas i dalje prati snaga molitvenog zajedništva, a Uskrsnuli ispuni nadom, utjehom i novom snagom. 

„Na Veliki četvrtak, koji je dan ustanove Presvete Euharistije i svećenički rođendan, prezbiteri obnavljaju svoja svećenička obećanja. U duhu odlaze u dvoranu Posljednje večeri čuti još jednom Isusove riječi: „Vi ste prijatelji moji. Ostanite u mojoj ljubavi. Ne izabraste vi mene, nego sam ja vas izabrao i odredio da idete i rod donosite“. Obnova svećeničkih obećanja prigoda je iznova otkrivati otajstvo našega zvanja i veličinu nezasluženog poziva po kojem smo njegovom milošću postali svjedoci i poslužitelji tako velikog otajstva i dara“, rekao je mons. Puljić. Podsjetio je na knjigu kardinala Roberta Saraha „Zamalo će večer i dan je na izmaku“ u kojoj kardinal dio teksta posvećuje ulozi svećenika kojeg opisuje kao „Božjeg čovjeka i čovjeka molitve“. 

„Svećenik postoji isključivo za Boga i za bogoslužje, pa stoga mora uvijek naći vremena za molitvu, časoslov, duhovno štivo, klanjanje i slavlje euharistije“. Bez molitve svećenik se brzo istroši i isprazni; „postane stroj koji beskorisno proizvodi mnogo buke“. Stoga, veoma je važno, piše kardinal Sarah, da svećenik „pođe u pustinju ili na Horeb, brdo Božje, poput Mojsija, Ilije i samoga Isusa“, citirao je nadbiskup kardinala Saraha, istaknuvši značaj benediktinskog gesla Moli i radi. 

U tom kontekstu, kardinal spominje sv. Majku Tereziju u čijem je radnom danu prvo mjesto uvijek imao Isus: „Prije susreta sa siromasima, susretala se s Bogom. Prije nego što bi uzela u svoje ruke umiruće siromahe, bila je satima u Isusovim rukama. Kontemplirala je Isusa, pa iz tog izvora crpila snagu da se potpuno daruje najodbačenijima na zemlji“. 

„Krist nam je povjerio veličanstvenu obvezu i odgovornost nastaviti njegovu prisutnost na zemlji. Stoga je htio da mu budemo potrebni! Naše su ruke pomazane posvećenim uljem koje se na Veliki četvrtak posvećuje diljem svijeta. Nakon pomazanja one više nisu naše ruke. One su u službi Krista koji nas šalje da blagoslivljemo, opraštamo i tješimo. Uz trostruku službu poučavanja, upravljanja i posvećivanja, mi smo čitavim svojim bićem znak i sakrament, kao uzor i poticaj svome stadu. Prihvatljivi smo kad se potpuno predamo i živimo za druge, kad bezuvjetno volimo i cijenimo ljude. Ako osjetimo da nas obveze i životne teškoće pritišću, neka nas tješe Pavlove riječi ‘Dosta vam je moja milost’“, rekao je nadbiskup Puljić.

„Božjim promislom i svetim ređenjem te mandatom Crkve dodijeljena nam je odgovorna i sveta zadaća sabirati, upućivati i odgajati vjerničke zajednice mjesne Crkve zadarske. Uključimo u trenutku naših svećeničkih obećanja u molitve povjerene duše. Umrežimo u ovaj molitveni obred i kolege svećenike na čelu s nadbiskupom, pa s apostolom Petrom izrazimo svoje povjerenje i recimo: „Na tvoju riječ, Gospodine“ (Lk 5, 5). Ti si nas odabrao i pozvao još iz utrobe majke naše i poslao svjedočiti za tebe. Udijeli nam vjeru, snagu i svijest kako možemo sve „u Tebi koji nas jačaš“ (Fil 4, 13)“, zaključio je mons. Puljić, zamolivši Krista da blagoslovi svećenike i redovnike, ispuni ih svojim duhom i posveti otajstvom Velikog četvrtka. Mariju koju osobito častimo u svibnju, zamolio je da nas kao Majka Crkve „nauči živjeti s Bogom i moliti za potrebe Crkve i svijeta“.

Prije obnove obećanja, molitvu krunice u kapeli sjemeništa predvodio je don Srećko Petrov, župnik župe sv. Jude i Tadeja s Bokanjca i ekonom Zadarske nadbiskupije. Nakon obnove svećeničkih obećanja, u dvorani sjemeništa dr. don Zdenko Dundović izlagao je o temi „Vizitacije zadarskih crkava 1517. godine – odnos mletačkih rektora i crkvene hijerarhije u Zadru“.