Vraćajući se u dane kada je trebalo prilično maštovitosti da bi se ovdje moglo zamisliti predavaonicu sa studentima, prisjećam se pitanja koje mi je češće prolazilo mislima: Tko će biti prvi profesori i studenti ovoga sveučilišta? Kakvo će biti lice, pogledi, imena onih koji će zakoračiti prve akademske korake? I našli smo se danas ovdje u ozračju početka koji raduje, privlači i otvara obzorja, pozivajući nas na odgovornost i zauzetost.
Stoga ćete razumjeti da moj prvi pozdrav pripada studenticama i studentima prve godine preddiplomskoga Studija povijesti te njihovim profesorima i profesoricama s kojima će se od danas svakodnevno viđati i zajednički rasti u uzajamnoj povezanosti sveučilišnoga rada. Vama izričem svoju dobrodošlicu i čestitam početak ove akademske godine.
Iznimno mi je drago da je danas s nama naš uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i veliki kancelar našega sveučilišta. Na početak smo stavili molitvu ne samo za Božju pomoć, nego i izražavanje zahvalnosti koja obuhvaća naše životno ozračje. Inicijativa za uspostavu, koja je potekla od Vas, Uzoriti, i samo osnivanje Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dobiva danas još jedan važan initium. Bez obzira na razne poteškoće koje smo susretali i susrećemo, znamo da ovo djelo nije prepušteno našim slabim ljudskim rukama i sposobnostima.
Zbog toga Vam hvala što ste podijelili s nama molitveni trenutak i što ste dionik ovoga zajedništva u predavaonici. Niti jedno djelo, prepušteno samo čovjeku ili oslonjeno isključivo na ljudske planove ne može donijeti istinski plod. Svjesni smo da se toga trebamo neprestano spominjati, osobito u onim trenutcima kada se ljudska oholost nastoji nametnuti poniznosti.
Vama, dragi suradnici, iskreno i toplo hvala na svemu što činite, ponajprije kao djelatnici Sveučilišta, zatim kao članovi Poslovnoga odbora HKS-a te službe unutar Nadbiskupskoga duhovnoga stola. Da bi crte lica Sveučilišta bile prepoznatljive na primjeren način ovisit će puno toga upravo o nama.
Radostan sam što je s nama državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, dr. Ivana Mrkonjić, kojoj zahvaljujem na osobnoj nazočnosti. U toj nazočnosti zahvaljujem za cjelokupnu suradnju s Ministarstvom, te Vas molim, gospođo Državna tajnice, da naše pozdrave prenesete i gospodinu Ministru i svojim suradnicama i suradnicima.
Naša je radost umnožena prisutnošću čelnika i predstavnika institucija s kojima surađujemo u provođenju nastavne prvoga studija i s kojima želimo još snažnije razvijati suradnju.
Uvijek mi je drago u našoj sredini susresti gospodina rektora Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Aleksu Bjeliša, koji je od početka osnivanja HKS-a pokazivao zanimanje i otvorenost za naša nastojanja. Cijenjeni gospodine Rektore, ponesite sa sobom pozdrave gospodi prorektorima i ostalim suradnicima. Unutar Sveučilišta u Zagrebu nalazi se i naš Katolički bogoslovni fakultet. Drago mi je da je s nama danas njegov dekan, prof. dr. sc. Josip Oslić.
Susretljivost, razumijevanje i suradnja s Hrvatskim povijesnim institutom omogućila nam je da ostvarimo današnji početak nastave Studija povijesti. Stoga se radujem što je među nama ravnatelj Instituta, dr. sc. Stjepan Matković. Neka moja iskrena zahvala bude tumačenje osjećaja svih onih koji se raduju ovomu početku. Jednako tako pozdravljam i duboko zahvaljujem Filozofskomu fakultetu Družbe Isusove koji je ovdje predstavljen u osobi profesora doktora Ante Mišića, a koji je već duže uključen u razne oblike suradnje. Tu prisutnost još snažnije naglašava nazočnost oca provincijala Družbe Isusove, prof. dr. sc. Ivana Kopreka koji je aktivno prisutan na životnome putu Sveučilišta od samih početaka.
Znamo da svako sveučilište čine ljudi. O svima nama ovisi kakvo će biti njegovo lice, ozračje rada i sveučilišnoga života koji ide onkraj akademskih aktivnosti. Sada smo na početku, a – prema Ciceronovoj riječi – pricipia omium rerum exigua: „početci svih stvari su maleni”. To nam govori i Isus, govoreći o gorušičinu zrnu, o kvascu, o malenosti.
Zato s neizmjernom zahvalnošću za ovaj maleni početak, sve vas srdačno pozdravljam, moleći Boga da vam udijeli snagu za njegova velika djela.
Hvala vam.