Voditelj duhovne obnove bio je povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji vlč. Leonardo Šardi. Vlč. Šardi istaknuo je kako je u duhovnom životu važna ustrajnost jer samo ona donosi plodove: ustrajati u vježbama s kojima ćemo se susresti u danima duhovne obnove te nastaviti s njima i u svakodnevici. Osvrnuvši se na lik sv. Ignacija Loyolskog, naglasio je svrhu čovjekovog postojanja: „Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi dušu svoju, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren. (Duhovne vježbe, str. 19)“.
Pojasnivši pobliže pojam egzamen, naglasio je kako je to svakodnevna molitva kojom uređujemo „kuću“ naše duše. Važno je da ne budemo stalno u grču zbog neizvjesne budućnosti jer na nju ne možemo utjecati, isto tako, ne živjeti ni u prošlosti jer nju ne možemo izmijeniti već je važno živjeti sada i ovdje – jer tu i sada Bog hoda uz nas. Samo je u kršćanstvu Bog postao čovjekom, imao je iste potrebe kao i mi, zato imamo pravo tražiti Boga u svojoj svakodnevici.

Nakon odrađenih vježbi sudionicima je bio pojašnjen i pojam Lectio divina, te su sudionici po zadanim uputama bili pozvani susresti se s ovim oblikom „kušanja“ Božje riječi i biti nasamo sa sobom i svojim Bogom.

Duhovnik zajednice „Vjera i svjetlo“ i član Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom fra Ivan Široki predvodio je pokorničko bogoslužje usporedivši Mojsijev boravak na Sinaju i primanje Božjih zapovijedi, s Isusovim govorom na Gori. Naime, i jedno i drugo odvija se na gori gdje nema buke, gdje se Boga može jasnije čuti i doživjeti. Naglasio je kako u ispovijedi zapravo valja preispitati ne samo živimo li po Božjim zapovijedima, već i živimo li po Isusovim blaženstvima: „Jesam li jednostavna, siromašna duha? Jesam li krotak, slažem li se s drugima? Je li moje srce čisto? Što zamagljuje pogled mog srca? Jesam li mirotvorac? Mogu li se radovati jer znam da ću za patnje, progonjenosti imati plaću na Nebesima?”. Nakon toga, sudionici su pristupili sakramentu ispovijedi nakon koje je fra Ivan, uz koncelebraciju vlč. Leonarda, slavio misu.
Drugoga dana voditelj duhovne obnove zadržao se na različitim načinima molitve, stavljajući u središte srce kao mjesto susreta s Bogom. Upućujući sudionike na hezihastičku molitvu: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, smiluj se meni grešniku”, pozvao je sudionike da i sami pokušaju moliti srce. U popodnevnom susretu, prema načelima Lectio divina, sudionici su međusobno dijelili iskustva na temelju evanđeoskoga teksta koje opisuje događaj Isusova preobraženja (Mk 9, 2-10). Navečer su sudionici zajedno posjetili svetište Pradragocjene Krvi Kristove te dan završili molitvom slavljenja i zahvale.
Trećega dana duhovne obnove sudionicu su zajedno razmatrali na temelju teksta iz Ivanova evanđelja o Petrovoj vjeroispovijesti i poslanju (Iv 21, 15-23). Dijeleći različita iskustva u susretu s Božjom riječi, razmišljali su i o življenju svoje svakodnevice s Bogom. Duhovna obnova završila je euharistijskim slavljem.
Mnogi sudionici su prvi put sudjelovali u ovakvom obliku duhovnih obnova te su izrazili želju da se na godišnjoj razini organiziraju ovakvi susreti namijenjeni njima, navodi se u izvješću objavljenom na mrežnoj stranici Varaždinske biskupije.