Misu je kardinal predvodio uz koncelebraciju riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića i petnaestak svećenika. Bila je to ujedno proslava zlatnoga jubileja svećeništva isusovca o. Ignacija Čižmešije, koja se zbog Covida-19 nije mogla održati 5. srpnja u njegovu rodnom mjestu Mičetincu.

Na početku mise nazočne je pozdravio poglavar isusovačke zajednice u Opatiji o. Mirko Nikolić. U propovijedi je opisao sv. Ignacija kao hodočasnika: od rodne Loyole, diljem Europe sve do Svete zemlje i Rima gdje je preminuo 31. srpnja 1556. I sam se Ignacije u svojoj „Autobiografiji” nazvao hodočasnikom na hodočašću života. Najznačajnije njegovo djelo „Duhovne vježbe” zapravo su nutarnje duhovno hodočašće duše usmjereno prema Bogu, svome Stvoritelju.

Na kraju se o. Mirko osvrnuo na životno hodočašće jubilarca o. Ignacija Čižmešije, koji je prije 50 godina, 1970. u svom rodnom Mičetincu, župa Đurđevac, slavio mladu misu. Životno ga je hodočašće vodilo diljem cijele Lijepe Naše. Najveći dio svoje pastoralne službe odradio je u Osijeku, gdje je proživio teške ratne godine Domovinskog rata i ostavio dubok trag u nesebičnoj duhovnoj brizi za branitelje, prognanike, siromašne i ugrožene. Cijeli se život posebno ističe ljubavlju prema prirodi po načelu svog imenjaka sv. Ignacija iz kontemplacije „Kako postići ljubav” koja je kruna duhovnih vježbi, i gdje on poziva da si vježbenik prizove u pamet primljena dobročinstva stvaranja i motri kako Bog stanuje u stvorenjima dajući im život, bivanje, uzdržavanje i osjećanje.

Od 2012. o. Ignacije Čižmešija boravi u isusovačkoj zajednici u Opatiji gdje revno ispovijeda i duhovno usmjeruje mnoge vjernike koji ga zbog toga posebno cijene.

Nakon euharistijskog slavlja, na kojem je pjevao zbor Župe sv. Jakova iz Opatije, priređen je agape u dvorištu isusovačke rezidencije.