Uz njega je asistirao apsolvent Tomislav Skender, a studentica Dora Nestić pročitala je misno čitanje, dok su čuvarice svetišta predvodile liturgijsko pjevanje.

Govoreći o Danu domovinske zahvalnosti, o. Zdravko je pojasnio: „Toma Akvinski rekao je da čovjek nakon ljubavi prema Bogu i prema obitelji, treba najviše ljubiti vlastitu domovinu. Danas želimo zahvaliti Bogu i Majci Božjoj na svim onim vidljivim i nevidljivim milostima kojima je obdario naš hrvatski narod za vrijeme Domovinskog rata. Zato Ti želimo reći: ,Bože Živi i Vječni, hvala! Hvala ti jer si nam pomogao pobijediti duha laži, duha mržnje, duha zla. Pobijedila je istina, domoljublje, borba, uz veliku cijenu! To je bila i duhovna borba. Nitko nije želio Hrvatsku, malu zemlju. To je bila borba između malog Davida s praćkom u ruci i velikog Golijata. I zato: Gospodine, hvala Ti jer si prisutan, na svoj način u našoj napaćenoj, hrvatskoj povijesti kroz koju smo se morali neprestano boriti i ratovati za naš hrvatski identitet, za našu zemlju, narod, kulturu, baštinu, vjeru“.

U nastavku homilije, u kojoj je o. Barić protumačio i podsjetio na tri značajna slavlja ovoga dana: Dan domovinske zahvalnosti, Dan pobijede i Dan hrvatskih branitelja, naglasio je i ovo: „Plaćali smo krvlju hrvatskih branitelja, hrvatskih duša; dakle, kroz našu hrvatsku povijest, našu slobodu. Bože, hvala Ti na onom duhu vjere koji je prožimao naš hrvatski narod za vrijeme Domovinskog rata. Duh vjere, da nismo klonuli moralno pred neprijateljem i svi smo nekako doživjeli onaj duhovni molitveni žar za vrijeme rata. Ono zajedničko moljenje krunice po trgovima, po kućama, po skloništima. Prisjećamo se dugih klanjanja pred Presvetim Sakramentom po crkvama. Bila je to prava duhovna potpora našim hrvatskim braniteljima. Svatko je dao svoj obol u obrani naše Domovine koja je krvarila. 15.000 mladih ljudi je poginulo. Koliko tuge, koliko žalosti! Svatko je dao svoj obol: netko u politici, netko u diplomaciji, netko u tvornici, neko u logistici, netko na bojišnici, netko u molitvi. Kako smo bili povezani svi zajedno“.

Istaknuo je nadalje da se Dan pobjede slavi na dan koji je posvećen Blaženoj Djevici Mariji, dakle Gospi Snježnoj. Isto tako se slavi Gospa velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Prisjećamo se, dakle, baš na taj dan 5. kolovoza, kada je knez Branimir dao zavjet Bogu i Papi i Crkvi u Rimu da nikada neće Hrvati napadati svoje neprijatelje i susjede, nego da će se uvijek braniti. To je Veliki hrvatski krsni zavjet. Na isti taj marijanski dan, Gospu Snježnu, oslobođena je Domovina Hrvatska. Slavimo Dan pobjede, rekao je.

Dana 5. kolovoza 1995. u 9 sati i 43 minute ulaze hrvatski branitelji, hrvatska vojska, u hrvatski kraljevski grad Knin i time se zapravo oslobađa Hrvatska od te veliko-srpske ideje o velikoj Srbiji. Operacijom ,Oluja’, čista ko suza, oslobođena je naša domovina Hrvatska! I u isto vrijeme pripadnici VII. gardijske brigade nose hrvatski barjak, koji je bio šivan u tvornici „Varteks“ u Varaždinu, penju se gore na tvrđavu i stavljaju hrvatski barjak! To je bio Dan pobjede! Dan sreće! Dan kasnije dolazi prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman u Knin; ljubi zastavu i izgovara onu glasovitu rečenicu: ,Imamo Hrvatsku!’ i dodaje: ,Ovim činom oslobađanja Knina, završava veliki hrvatski Križni put’“, podsjetio je.

„Dan je hrvatskih branitelja. Spominjemo se i molimo za duše svih poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja. Prisjećamo se žrtve svih mladih ljudi, koji su ugradili svoje živote u temelj naše domovine Hrvatske. Mladi ljudi koji su bili poneseni onom ljubavlju prema Domovini, prema hrvatskom narodu, koji su položili svoje mlade živote na Oltaru Domovine, poginuli su, za krst časni i za slobodu zlatnu! Naša zemlja je plaćena, naša sloboda je plaćena krvlju mladih ljudi, to se nikada ne smije zaboraviti i o tome se neprestano treba govoriti i propovijedati! Velika žrtva! I pogotovo veliko hvala svim invalidima Domovinskog rata koji su dali dijelove svoga tijela za oslobođenje naše domovine Hrvatske! Bog sve vidi i sve predvodi, ne zaboravlja i nagrađuje! General Gotovina je rekao: ‘Domovinski rat je čist, pripada prošlosti, ali na njemu gradimo našu budućnost!’ I kako kaže pjesma: ‘Dok Cetina teče, uvik će nas biti, čvrsti smo ka stina, dragi Bog nas štiti! Tukli su nas vitri, nevere od rata, al slomili nisu granu od Hrvata!’ Zahvaljujući Bogu i Blaženoj Djevici Mariji!“, rekao je o. Barić.

A sestre su se prisjetile tih godina Domovinskog rata, osobito hrvatskih branitelja, vukovarskih, petrinjskih i lasinjskih prognanika, kao i drugih, za koje su dnevno uzdizale svoje ruke Gospodinu i Majci Božjoj; molile i vapile k Nebu, i s kojima su dijelile hranu i odjeću, ono što su imale i što su dobile; kao i suzu i strah, detonacije i razaranja, ali i vjeru i nadu u proljeće života i mira, u vedru budućnost hrvatskog naroda.

Upravo na spomendan Gospe Snježne, 5. kolovoza 1995. godine, kad su im stizale poruke: „Pojačajte molitve, naši napreduju! Molite, molite, molite“ i dok se vojno-redarstvena operacija „Oluja“ približavala pobjedi, dvije mlade sestre posvetile su se Gospodinu i Majci Božjoj po prvim svetim zavjetima i svoje živote položile na oltar Karmela za svećenike, za Crkvu, za Domovinu, za branitelje i za hrvatski narod… Na svoj način nastavile su misiju svoga utemeljitelja bl. Alojzija Stepinca: molitva za svećenike i za Crkvu, te zapamtile onu njegovu, i Gospodinu za Domovinu i njega zahvalile, koja glasi: „A u ljubavi prema hrvatskom narodu, ne dam se ni od koga natkriliti!“.