Mons. Marengo rođen je u Cuneu, školovanje je započeo u svom rodnom kraju u pokrajini Pijemont, završio ga u Rimu, te već 17 godina djeluje u Mongoliji. U travnju ove godine Papa ga je imenovao apostolskim prefektom Ulan Batora, a 8. kolovoza zaređen je za biskupa.

Ako odredbe u svrhu sprečavanja pandemije koronavirusa to budu dopustile, mons. Marengo će se u rujnu vratiti u tu zemlju za koju je snažno vezan, u kojoj je pastir malene katoličke zajednice koju čine misionari i redovnici, ali i skupina mongolskih vjernika. Svima će donijeti riječ pape Franje s kojim je osobno razgovarao, uspostavljajući poseban odnos. Odsada će njegova zadaća biti da brojne vidove pastoralne službe koji su Papi na srcu, ostvari u svojemu narodu, nastavljajući tkati mrežu duhovnih, građanskih i kulturalnih veza koja je već pokrenuta.

Osvrnuvši se na susret s Papom, biskup Marengo istaknuo je da je Sveti Otac vrlo zainteresiran za stvarnost Crkve u Mongoliji i općenito mongolskoga naroda. Znamo koliko su Papi na srcu sve stvarnosti Crkve, a posebno tamo gdje je ona u manjini, istaknuo je te napomenuo da se u osobnom susretu uspostavlja poseban sklad upravo na ljudskoj i duhovnoj razini, a to, kako je rekao, „čini dobro i meni, ali i općenito Crkvi u Mongoliji“.

Budući da je katolička zajednica u Mongoliji malena i u apsolutnoj manjini u odnosu na društvo, mons. Marengo je istaknuo blizinu kao najvažniji vid svojega djelovanja. Zato što je tako malena, ta zajednica treba osjetiti da joj je blizu onaj tko je pozvan voditi ju. To znači, objasnio je, posjeti zajednicama, zajednička slavlja, vrijeme posvećeno slušanju ljudi, njihovu životu, njihovim zbivanjima; sve to valja obavljati zajedno s misionarima i misionarkama koji animiraju te zajednice. To je za mene prioritet, rekao je mons. Marengo.

Osim toga, upravo zbog toga što je katolička zajednica tako malena, važno je također njegovati odnose s građanskim vlastima kako bi oni bili što pozitivniji, napomenuo je biskup te dodao da valja nastaviti suradnju i uzajamno pomaganje koji već postoje. Potrebna je i posebna pozornost prema međureligijskom dijalogu, budući da je Mongolija zemlja čija su vjerska uporišta ponajviše u budizmu i šamanizmu.

Valja stoga nastaviti održavati bratske odnose s ljudima druge vjere. Dakle, važan je međureligijski dijalog, blizina prema siromašnima, malenima, onima koji trpe u društvu koje se brzo mijenja. Osim toga, važno je i temeljito poznavanje kulture, odnosno pozornost prema povijesti i tradiciji te zemlje, prema identitetu toga naroda koji ima mnogo za reći i dati ostatku ljudskoga roda, te duhovni vid, zaključio je biskup Marengo.