Prenijevši na početku misnoga slavlja pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, prema čijem dekretu je izvršena primopredaja, mons. Gorski je zahvalio dosadašnjem župniku o. Franji Koradeu, na njegovom šestgodišnjem pastoralnom i sveukupnom radu te je istaknuo nazočnost brojnih planinara i ljubitelja zagrebačkog gorja, koji su i jedan od razloga postojanja takve župe. Novome upravitelju župe zaželio je dobrodošlicu, istaknuvši da je nazočnost svećenika u sljemenskoj župi itekako važna jer u tu crkvu dolaze i vjernici i nevjernici, različiti namjernici, te je svećenik u toj župi uistinu „svećenik na putu“, a skorašnjim otvaranjem žičare mnogi će doći na Sljeme te se otvaraju nove mogućnosti i pastoralnog djelovanja na Sljemenu.

Tumačeći nedjeljna čitanja, mons. Gorski je pojasnio univerzalnost Božjeg spasenja za sve narode koji će biti sabrani u „domu molitve“ i zbliženi na temelju zajedničkog doma „zemlje“ te potaknuo kršćane da se zauzimaju za cijeli svijet. Milost je nezasluženi Božji dar, rekao je mons. Gorski, istaknuvši primjer Kanaanke iz evanđelja, koja moli za zdravlje svoga djeteta, kao primjer molitve i čvrste vjere, pa čak i tada kada molitva nije odmah uslišana.

„Tomislave, ti si poslan uime Crkve ovdje dijeliti mrvice sa stola Gospodara, mrvice euharistijskog kruha, kruha spasenja. Pozvan si ući u dijalog sa svima, pa i onima koji su drugačijeg uvjerenja, a mnogi će takovi navratiti na ovo Sljeme i možda zalutati ovdje u ovu kapelu, ili te sresti. Ali ti si dužan ponuditi Isusa Krista kao Spasitelja svijeta. Pozvan si zagovornom molitvom pratiti sve koji su ti povjereni, sve koji navraćaju na nedjeljne ili dnevne mise ovdje, da se u njima probudi vjera ma kako god ta vjera bila mala, vjera koja će ih voditi Bogu, vjera po kojoj će biti oslobođeni grijeha, biti radosna djeca Božja. Uvijek će biti onih koji će se protiviti, i toga moraš biti svjestan, ali ustraj poput Kanaanke čvrstom vjerom i bit ćeš uslišan“, rekao je na kraju propovijedi mons. Gorski obraćajući se novoimenovanom upravitelju župe.

„Crkva traži od mene da preuzmem ovu službu. Želim da ovo mjesto bude mjesto nutarnjeg iskustva Boga. Jako mi je važno da ovo zaista bude dom molitve. Mi ovdje dođemo jer je lijepa priroda, odmorimo malo, nije vruće… To je sve dobro, ali ako ostanemo samo na tome vrati ćemo se kući prazni. To su sve lijepe stvari da nas dovedu Bogu. Gdje je Bog u ovoj prirodi, gdje je Bog među nama, gdje je Bog kada ćemo kasnije u župnoj kući popiti čaj ili rakiju? Htio bih silno da Isus bude s nama i među nama“, rekao je o. Rukavina obraćajući se okupljenim vjernicima, nakon što je ukratko izrekao nekoliko natuknica o svome životu. Prije završnog blagoslova, uime župnih suradnika zapisnike o primopredaji potpisali su i angažirani vjernici Marijan Šubara i Tonći Marinković, koji su već dugi niz godina suradnici isusovcima u brizi za sljemensku župnu oazu.

O. Tomislav Rukavina rođen je u Gospiću 1981. godine, a s obitelji je živio u Svetom Roku sve do ratne, 1991. godine. Zbog prijašnjih društveno-političkih okolnosti u kojima je živio sa svojim roditeljima, kršten je tek 1990. godine. Prognaničke godine proveo je na više mjesta, pa i u Gradu mladih, gdje je, premda bez vjerničkog iskustva, počeo odlaziti u crkvu u Granešini. Radeći već kao stolar, a iskusivši i boks, streličarstvo i padobranstvo, osjetio je svećenički i redovnički poziv i započeo tražiti svoj put prema ostvarenju te želje. U Družbu Isusovu ušao je 2006. godine. Nakon dvogodišnjeg novicijata u Splitu, dvije godine filozofije studira na Jordanovcu te formacijski magisterij obavlja tijekom daljnje dvije godine u Osijeku i Zagrebu. Nakon studija teologije na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu za đakona je zaređen 2016. u rimskoj isusovačkoj crkvi Al Gesù u Rimu. Đakonsku pastoralnu godinu proveo je u župi i bazilici Srca Isusova u Zagrebu, a za svećenika ga je 2017. zaredio u zagrebačkoj katedrali kardinal Josip Bozanić. Nakon stotinu godina prvi je svećenik iz Župe Sv. Roka u Lici, gdje je svečano proslavio mladu misu. U bazilici Srca Isusova nastavio je kao svećenik djelovati u pastoralu. Sadašnju novu službu preuzima nakon što je u Rimu započeo studij Ignacijanske duhovnosti.