Koncelebrirali su umirovljeni biskup Josip Mrzljak, kanonici Stolnog kaptola, svećenici iz centralnih biskupijskih ustanova, župnici, kapelani i duhovnici grada Varaždina te svećenici, prijatelji biskupa Marka Culeja, iz drugih krajeva Hrvatske i inozemstva. Čuvajuću živom uspomenu na život i djelo prvoga varaždinskog biskupa, u varaždinskoj katedrali okupili su se i vjernici grada Varaždina, sestre uršulinke, prijatelji, rodbina te sestra i brat pokojnog biskupa Culeja. 

Na početku propovijedi biskup Radoš kazao je kako je u jednom intervjuu u povodu 40. obljetnice misništva biskup Marko na pitanje koje je Vaše životno djelo odgovorio: „Moje životno djelo je propovijedati i naviještati Evanđelje“. „Vjerujem da bi nam i danas rekao da zagrabimo iz blaga riječi Božje koja je hrana, koja može povezati ovu okupljenu zajednicu, koja može dati snagu svakome od nas, koja može biti konkretna riječ poruke Boga za ovaj životni trenutak”,-  rekao je biskup Radoš i polazeći od navještene riječi Božje toga dana govorio o ulozi pastira Crkve, ali i opasnostima koje svećenike i biskupe mogu udaljiti od njihova temeljnog poslanja. 

Oštre riječi proroka Ezekiela protiv izraelskih pastira trebaju biti ogledalo i poticaj osobnog preispitivanja službenika Crkve, a napose biskupa i svećenika. Iz navještenog odlomka biskup je istaknuo dvije slike koje ocrtavaju dvije opasnosti za pastire Crkve. Prorok Ezekiel predbacuje izraelskim pastirima kako se mlijekom hrane i vunom odijevaju. Prva slika opominje pastire kako ne smiju koristiti povjereno im stado da sami sebe obogate, da sami sebe nahrane, već je njihova uloga da stado od Boga im povjereno, koje je stavljeno u njihove ruke vode prema bogatstvu života, prema izvoru hrane i vode.

„Pastir je postavljen da ovce vodi, da ovce imaju život, da im pronađe izvor vode, da im bude sigurnost… Draga braćo i sestre, stalna je opasnost da ono što pripada Bogu pripišemo sebi, stalna je opasnost da se odvojimo od Boga, ako Bog nije naše bogatstvo da tražimo negdje drugdje naše bogatstvo. Tamo gdje je Bog naše blago, naša baština, možemo razumjeti one koji su Njegovi i njih voditi putem koji je Božji put. Molimo danas za pastire, za biskupe, svećenike da budemo po Njegovu srcu, da znamo staviti u središte potrebe drugih, da ne stavljamo sebe u središte nego da Bog bude u središtu, a tada će i ovce biti na Božjem putu”, protumačio je biskup. 

Druga trajna opasnost za pastire Crkve je pitanje časti o kojem nam govori slika odijevanja u vunu. Djelovanje pastira, biskupa i svećenika treba biti takvo da se sve zasluge pohvale i čast pridaju Bogu da vode prema Bogu – naš život je život slave Božje, tu smo da Bogu dajemo čast i slavu, samo je u tome naše životno ispunjenje, rekao je biskup Radoš i dodao kako toj napasti i opasnosti trebaju odolijevati svi vjernici u bilo kojem staležu, u svim našim međuljudskim odnosima. 

Završno, polazeći od još jedne opasnosti za pastire Crkve koja se može iščitati iz govora proroka Ezekiela, je uspavanosti, lijenosti, da smo zadovoljni s onim što smo već postigli. Nadovezujući se na navješteno evanđelje, biskup Radoš istaknuo je kako pastiri ne smiju ostati samo s radnicima prvoga sata koji su vjerni, prisutni, zauzeti radnici u vinogradu Gospodnjem, već su pastiri pozvani da stalno izlaze na trgove među one koji ne vjeruju, koji se protive, koji omalovažavaju svaki Božji zakon i Božjeg službenika. Pastiri Crkve pozvani su pozivati sve, stalno, od jutra do mraka, do zadnjega časa, jer je to njihovo poslanje i ne smiju se u tome umoriti ni obeshrabiti, poručio je biskup Radoš. 

Govoreći o biskupu Culeju, propovjednik je kazao kako je o njemu slušao da je bio jednostavan, pristupačan i vedar čovjek koji nije bio opterećen samim sobom, onime što ima, kako će netko prema njemu pristupiti. „To je jedna evanđeoska vrlina. Molimo danas Gospodina da nam daruje tu vrlinu, da gledajući Tebe, tvoga Sina koji je jedina slika pravoga pastira, potpuno siromašan, bez imalo časti, da se na tu sliku rađaju pastiri današnjice”, potaknuo je završno na molitvu biskup Radoš.