Ožalošćeni roditelji i rodbino stradalih djevojčica Ivane i Eme, ožalošćena župna zajednico u Gračacu!

Vijest o prometnoj nesreći i tragičnoj smrti dvije male djevojčice iz naše župe u Gračacu duboko me potresla i ispunila tugom i bolom. Izražavam vama roditelji i cijeloj župnoj zajednici iskrenu sućut i molitvenu blizinu. Svjestan sam da nema riječi koja može odagnati bol iz vašeg srca pa vas stoga, izručujem srcu Božjem da vam podari utjehu i snagu.

Pred ovom nesrećom ostajemo nijemi, puni bola i s pitanjima koja nam se nameću, a na koje ne znamo odgovore: Zašto je tako moralo biti? Bog zasigurno, znade odgovor na ovo pitanje, ali nam ga ne objavljuje, vjerojatno stoga, što ga mi ne bismo mogli niti razumjeti.

Ovakve tragedije, sigurno, mogu uzdrmati i naše pouzdanje u Boga, u njegovu očinsku ljubav i dobrotu, ali ne nasjedajmo toj napasti. Naš je Bog otac i nikada ne uživa u patnji djece, ali on može dati smisao i onome što je nama posve besmisleno.

Prisjećam se slučaja koji sam pročitao kada se jedna majka, kojoj je umrlo jedino dijete, s puno bola obraća Bogu pitanjem: „Zašto, Bože?“ Došao joj je odgovor od koga se i zemlja zatresla, u kojem joj Bog poručuje: „Ne mogu ti sada odgovoriti jer nećeš razumjeti. Jednom ćeš razumjeti i bit ćeš mi zahvalna. Sada te molim da mi oprostiš.“

U ovakvim tragičnim događajima, braćo i sestre, sve su riječi suvišne, a utjehu može dati samo vjera. Ona nam jamči da život ove djece nije završio, nije nestao. Kad bi bilo drukčije onda život ne bi imamo nikakvog smisla, bez obzira da li netko umire s pet ili sto pet godina.

Isus nam je svojim uskrsnućem objavio smisao ljudskog života, smisao smrti i stradanja. Da nema uskrsnuća i drugog života ove tragedije bi u našem životu bile samo ruganje životu. Isusova patnja i uskrsnuće daju smisao svakom životu bez obzira kakvim patnjama bio prožet. I tragična smrt ovih djevojčica ima svoj smisao u Božjoj logici koju ne možemo uvijek dokučiti. Pa i sama patnja Sina Božjega izmiče ljudskoj logici, ali znamo da je ta patnja bila spasenjska. I stradanje ove djece i njihov nasilno prekinut život ima u Bogu svoj smisao. Nema besmislene ljudske žrtve. Sigurni smo da su ova dječica naši anđeli i zagovornici pred licem Božjim.

Dragi roditelji, vaših dvoje djece pokapate, ali oni nastavljaju živjeti u vašim i našim srcima sve do jednog novog susreta s njima u vječnom životu kojemu je ovaj zemaljski samo predvorje.
Dok njih živo preporučamo Božjoj ljubavi, molimo za zdravlje njihovog oca i druge djevojčice, da im ova nesreća ne ostavi teže fizičke i psihičke posljedice.
Molimo da Gospodin bude utjeha i snaga vama roditelji kao i cijeloj rodbini ovih djevojčica, a i svima onima koje je ova tragedija ispunila tugom i bolom. Mi ove djevojčice izručujemo Božjem srcu sigurni da i one nas sada kod Boga zagovaraju u ovoj našoj patnji.

Pokoj vječni daruj im Gospodine! I svijetlost vječna neka im svijetli! Počivale u miru Božjem!

+ Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski