Ovaj novi dokumentarni film u produkciji Laudato televizije govori o liječniku dr. Antunu Najžaru i svojevrsni je nastavak filma „Dječje prihvatilište Sisak“ te zajedno s njim rasvjetljava istinu i pokazuje što se uistinu događalo u Sisku 1942. godine. Kad je u studenom 1941. s obitelji stigao u Sisak, dr. Antun Najžar, podrijetlom Slovenac iz Ptuja, nije ni slutio da najteži dani njegova života tek slijede. Grad na Kupi u lipnju 1942. udomio je na stotine ratom traumatizirane i teško bolesne djece, koja su premještena iz područja ratnog djelovanja. Zdravstvenu skrb za tu djecu mjerodavne institucije NDH-a povjerile su pedijatru Antunu Najžaru. Unatoč golemoj brizi i nadljudskim naporima koje je kao šef Dječjeg prihvatilišta Sisak poduzimao kako bi im se pružila potrebna skrb, komunističke su ga vlasti optužile za nemar prema djeci, ali i logorašima koji su u vrijeme rata bili u Sisku. Istina je bila suprotna! Tomu svjedoče mnoga pisma potpore, koja su sudu slali udomitelji djece i bivši logoraši. U svibnju 1946., nakaradno ispisanom prvostupanjskom presudom Antun Najžar osuđen je na 20 godina zatvora. Drugostupanjska presuda bila je još teža i glasila je: Smrtna kazna strijeljanjem.

Sisački biskup Vlado Košić i producentica filma Ksenija Abramović

Uz sisačku publiku predstavljanju su nazočili i biskup Vlado Košić, producentica filma Ksenija Abramović, povjesničarka dr. sc. Vlatka Vukelić, publicist Igor Vukić, liječnik dr. Ilija Kuzman te obitelj dr. Najžara.

Pozdravivši sve okupljene autorica Nada Prkačin je istaknula da je svrha filma poticanje na raspravu o donošenju zakona po kojem bi se takvi, montirani sudski procesi, nakon tri desetljeća od pada komunizma, po što kraće mogućem postupku proglasili ništavnim. „Zahvaljujući požutjeloj gomili dokumenata načinjen je film ‘Smrtna kazna strijeljanjem’, koji gledatelje vodi montiranim sudskim procesom, kakvih je u komunističkoj Hrvatskoj nažalost bilo na stotine. Strašna kazna bešćutno je izvršena na nevino osuđenom čovjeku, a dokazi o načinu vođenja sudskog procesa prema Najžaru i brojna svjedočanstva u njegovu korist sačuvani su u sisačkom arhivu“, rekla je Prkačin.

Osvrnuvši se na riječi iz Ivanova Evanđelja: „Istina će vas osloboditi” (Iv 8, 32) producentica Abramović je rekla kako je svatko od nas pozvan zalagati se i govoriti istinu. „Dr. Antun Najžar nije bio krv. Jedino što je radio bila su djela milosrđa. Ovim filmom tom čovjeku želimo reći hvala i to ne samo njemu nego mnogim Antunima koji su krivo optuženi u montiranim procesima komunističkog sustava. Naša mala Laudato televizija velikog srca, daruje ovaj film svima koju žele čuti istinu“, ustvrdila je Abramović te pozvala okupljene na podršku Laudatu.

Na kraju okupljenima se obratio i biskup Košić koji je pozdravio goste te zahvalio autorici, producentici i Laudato televiziji na ovom novom filmu. Biskup je ustvrdio i kako dr. Najžaru treba zapravo podići spomenik. „On je osuđen i ubijen kako bi mogao poslužiti u svrhu propagande, jednostavno je trebalo vodeće ljude proglasiti krivima. Tako se dogodilo i s našim blaženikom Alojzijom Stepincem. Baš zato posebno mi je drago što danas imamo njegov spomenik pred našom katedralom koji ne predstavlja samo njega s križem, već su uz njega i likovi djece kao trajni spomen na one koje je spasio. To je spomen i na brojne svećenike, časne sestre i vjernike koji su zbrinjavali i udomljavali tu kozaračku djecu i doista mislim da bi Siščani trebali biti ponosni na tu akciju“, zaključio je biskup.