Na početku misnoga slavlja brat Vargašević prisjetio se da se na taj dan 1. listopada Dubrovnik sjeća napada za vrijeme Domovinskog rata, stradanja i žrtava te potaknuo vjernike da se pomole Maloj Tereziji da prime od Gospodina duhovne milosti koje im je on pripravio za taj dan i to večernje okupljanje. Pozvao je sve vjernike da se odreknu otpora prema ljubavi Božjoj i da se ne zatvore u sebe i ne obeshrabre zbog svojih slabosti i padova. Sv. Mala Terezija nas poziva da Bogu predamo svoju krhkost i svoju bijedu jer ona nije zapreka da Boga susretnemo, kazao je.

Svoju propovijed predvoditelj slavlja započeo je mišlju da svaki čovjek ima potrebu za nekom utjehom jer svatko od nas doživi teret žalosti, tjeskobe, jarma kojeg ne uspijeva nositi sam. Oslobađajuće je čuti da sam Gospodin želi dati utjehu njegovom narodu. No postoje zapreke koje se isprečuju između naše potrebe i Božje milosti te spremnosti da nas utješi, da nam olakša i da nas pridigne, primijetio je.

Jedna velika prepreka je uvjerenje da mi moramo zaslužiti Božju utjehu. U ovom svijetu od nas se traži da sve zaradimo, zaslužimo. Tko će nam nešto dati besplatno, upitao se propovjednik. Mi to prenesemo na vjerski svijet, na duhovnu dimenziju i padnemo u napast da i tu prvo moramo zaslužiti, zaraditi svojim dobrim djelima i svetim ponašanjem, steći naklonost Božju. I zbog toga što osjećamo svoju nemoć i nesposobnost toliko puta učinimo propust i ostajemo udaljeni, ustvrdio je. Bog nam se želi darovati, a mi mu ne pristupamo jer mislimo da je to nemoguće i da se to ne može ostvariti.

Govoreći o toj poteškoći i svetoj Maloj Tereziji propovjednik je kazao kako je ona prošla kroz čistilište takvoga shvaćanja. Brojala je svoje dobra djela i žrtve kako bi na pravi način odgovorila na neizmjernu Božju ljubav. Što se više trsila to je više osjećala da ne uspijeva, sve dok nije otkrila Boga koji je ljubi takvu kakva jest.

Uvijek u svemu, od početka do kraja, posebno kad smo u grijehu, istaknuo je predvoditelj slavlja, Bog nas ljubi ne zbog toga što smo ovo učinili ili nešto drugo nismo, nego zato što smo njegova djeca. I to je otajstvo svetica otkrila i uzela u svoje redovničko ime sintagmu „od Djeteta Isusa“. I otkrila je da je Bog postao malen da bi nas naučio malenosti. Kroz riječi „Slavim te, Oče, gospodaru neba i zemlje što si ovo sakrio od mudrih i objavio malenima“, Isus kao da nam poručuje da nam ima toliko toga za pružit da mi to ne možemo primiti ako ne budemo maleni. Isus nas moli da postanemo ponizni da bi nam mogao dati ono što nam je donio.

Ovaj svijet je pun lažnih veličina, ustvrdio je propovjednik, i velika napast je da nas ta lažna veličina fascinira i da se osjećamo kao jadnici ako nas te samoprozvane veličine i samouzvišene veličine ponize. Ako nam se oni predstavljaju kao gospodari, moćnici koji nameću svoja pravila mi se možemo osjećati kao zadnji bijednici ako razmišljamo kao ljudi ovoga svijeta.

Ovaj svijet ne poznaje zaokret u vrijednostima koje je Isus donio kad je postao dijete među nama, istaknuo je brat Vargašević. Mi kao vjernici ne smijemo pristati na logiku i na takvo razmišljanje ovoga svijeta, poručio je te upozorio kako na takav način razmišljanja moramo zatvoriti oči i srce jer ćemo inače propasti, postati kao svijet, duhovno uništeni. „Ako budemo dopustili da nas fascinira svijet sa svojom bezbožnošću, sa svojim protuevanđeoskim zakonima, porobljavajućim mentalitetom, gotovi smo“, upozorio je brat Vargašević.

Nasuprot svijetu trebamo se usredotočiti na Isusovu logiku i vrijednosti, na Isusov pogled, rekao je propovjednik, a taj pogled je pogled poniznosti i malenosti. Skrenuo je pozornost na to kako je Isus bio pritisnutiji od svih nas zajedno u ovom teškom trenutku u kojem drhti cijeli svijet, drhti Crkva. „Isus je bio više pritisnut, ali nije gledao zlo, gledao je Oca“, istaknuo je. Gledao je Oca koji ostaje u tišini u buci i galami, goropadnosti ovoga svijeta. Otac i Sin ostaju u šutnji i predanju, u najvišem predanju i bolu. I u tome pokazuju drugačiju veličinu koja nije od ovoga svijeta i pred kojom su se moćnici ovoga svijeta, otkad je kršćanstva na ovom svijetu, uvijek postidjeli.

Tu veličinu malenosti nitko nam ne smije uzeti, poručio je predvoditelj slavlja, to je preduvjet da nam nitko nikada ne istrgne iz ruku duboko, najveće uvjerenje da smo ljubljena, zamilovana, da smo privilegirana djeca Božja, sinovi i kćeri Kralja ljubavi koji će tek na kraju nakon prividnog trijumfa sotone u svijetu, pokazati što je prava moć.

Na kraju mise katedralni župnik don Marin Lučić s koncelebrantima darivao je dječicu i majke blagoslovljenim ružama. Podsjetio je sve okupljene da se Mala Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica u katedrali slavi već 100 godina i da je ovo postalo pravo hodočasničko mjesto. Potaknuo je vjernike da postanu maleni poput Male Terezije da mogu primiti ogromnu Božju ljubav. Misno slavlje je pratio katedralni zbor pod vodstvom prof. Maje Marušić.

Nakon mise je upriličeno razmatranje o životu sv. Male Terezije i euharistijsko klanjanje.