Kardinal Puljić slavio je misu u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Luigijem Pezzutom, predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem te svim članovima Biskupske konferencije BiH: nadbiskupom koadjutorom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata Tomo Vukšićem, banjolučkim biskupom Franjom Komaricom, mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim Petrom Palićem, banjolučkim pomoćnim biskupom Markom Semrenom i umirovljenim biskupom iz Mostara Ratkom Perićem te apostolskim vizitatorom za župu Međugorje nadbiskupom Henrykom Hoserom, zatim beogradskim nadbiskupom Stanislavom Hočevarom te đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem. Koncelebriralo je oko stotinu dijecezanskih i redovničkih svećenika, a među njima bili su i franjevački provincijali Bosne Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Marinčić i fra Miljenko Šteko te provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković i provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Tihomir Šutalo. Na misi sudjelovale su i redovnice raznih kongregacija među kojima i tri provincijalne glavarice iz Sarajeva, zatim bogoslovi, sjemeništarci i drugi vjernici. Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa predvođeni mons. Tomom Kneževićem.

Uvodeći u misno slavlje kardinal Puljić pozdravio je nuncija Pezzuta i sve nazočne nadbiskupe i biskupe, provincijale i drugu „braću misnike svih službi“, sve redovnice na čelu s njihovim poglavaricama, kandidate i kandidatice, bogoslove, vjernike u katedrali, kao i sve koji su misu pratili putem elektroničkih medija. Pozdravio je i sve medijske djelatnike, te zahvalio svima koji su mu čestitali obljetnice, a čiji je dolazak spriječila pandemija koronavirusa počevši od zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, te svih biskupa iz Hrvatske i drugih krajeva i mnogih drugih. „Obilježavanje jubileja je višestruko značenje: U prvom redu to je ispit savjesti – kako sam obavljao svoju službu? Ovaj trenutak je prigoda da se pokajem za sve propuste i sve poteze kojima sam krivo napravio“, kazao je kardinal Puljić moleći oproštenje od svih onih koje je „iz neznanja i nespretnosti možda ‘ranio’ te zamolio „milosrdnog Boga da izliječi sve te rane“. „A molim Boga da i moje rane izliječi jer nije moguće toliko putovati i prevaliti toliki put, a ne biti ranjen“, kazao je kardinal Puljić dodavši da ovaj dan u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kao i svakog 8. u mjesecu, obilježavaju „Stadlerov dan“ kada se „nadahnjujemo na tom velikanu duha i srca, koji nas je toliko zadužio te ujedno molimo da ga što prije doživimo uzdignuta na čast oltara“. „Uz današnjeg sv. Šimuna Bogonosca neka se za nas zauzme i sluga Božji Josip Stadler da umijemo iskreno Bogu zahvaliti za sve milosti kojima je Bog me pratio kroz moju službu“, riječi su kardinala Puljića koji je također rekao da u ovu misu želi ‘unijeti’ sve one koji su mu se preporučili, među kojima brojni koji se uputili svoje poruke, tražeći da se za njih moli. „Evo, obećavam iskreno sve ih donijeti ovdje na oltar“, rekao je kardinal Puljić koji je, uz zahvalu Bogu, riječi zahvale uputio i svim svojim suradnicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i brojnim vjernicima, koji su istinski, zajedno s njim, voljeli i žrtvovali se za mjesnu Crkvu vrhbosansku. Zahvalio je i svim dobročiniteljima koji su svojom dobrotom izražavali solidarnost u liječenju ratnih rana. Spomenuo se i svih pokojnika čiji put nastavljaju oni koji dođoše nakon njih, kao i svih drugih koji su se žrtvama ugradili u dosadašnji hod ove mjesne Crkve vrhbosanske. „Molimo, Bože, blagoslovi nas da vjerni i hrabro kročimo naprijed!“, riječi su kardinala Puljića.

Prigodnu propovijed uputio je biskup Palić. „U zajedništvu s Vama, uzoriti gospodine kardinale, ovom euharistijom Gospodinu želimo zahvaliti za divna djela njegova koja je učinio po Vama. Bogu zahvaljujemo za život, osobe, za prezbitere, redovnike i redovnice, i sve one koji su Vam na životnom putu bili potpora, da bi se Krist u Vama i po Vama proslavio. Ali, ‘što je čovjek, da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?’ (Ps 8,5) Stoga mi dopustite, ipak, da u središte ovoga promišljanja i ovih riječi stavimo Onoga, od kojega dolazi svaki dobar dar, Boga, koji nas je oblikovao od majčine utrobe i pripremio nas na poslanje, koje je u svojoj Providnosti odlučio povjeriti svakome od nas“, kazao je biskup Palić te podsjetio na lik proroka Jeremije kojemu je Gospodin povjerio „veliko i teško poslanje“ ističući da je prorok, unatoč svemu, ostao vjeran svome poslanju naviještanja Božje Riječi.

„Da je prorok Jeremija znao, kakva ga zadaća i posljedice njegova poslanja čekaju, možda bi odmah na početku odustao. Postavši svećenikom, prihvativši biti čovjek za druge, kardinal Vinko je, kao i svi svećenici, odlučio služiti Gospodinu, ostvarujući poslanje koje mu povjerava Crkva. A život i poslanje koje mu je povjereno neće se previše razlikovati od onog Jeremijinog i drugih Božjih ljudi. Drugi svjetski rat, odgoj, školovanje i djelovanje u neprijateljskom komunističkom sustavu, rat i boravak u opkoljenom Sarajevu, promatranje ubijanja i protjerivanja mnogih vjernika iz njihovih domova, preživljeni pokušaj atentata, mnogi napadi svakovrsnih oblika koji, nažalost, traju i danas – sve su to okolnosti u kojima je trebalo ostati ‘trijezan u svemu’, pribran, u strahu hrabar, ljudski i Božji, bez trunke mržnje i ustrajan, kako bi se ‘izvršilo djelo blagovjesničko i ispunilo služenje’ (2 Tim 4, 5). Sve to može samo onaj, koji je svoje pouzdanje stavio u Gospodina. No, unatoč svemu, Jeremija je prorok nade, a brata Vinka je u mnogim okolnostima jedino nada i mogla nositi. Kad mržnja ubija život, kad granate ruše sigurnost, kad ‘vuci grabežljivi’ (usp. Mt 7,15) rastjeruju stado, riječi nade vrhbosanskoga pastira, izgovorene u različitim prigodama i na različitim mjestima, pokazuju nove horizonte budućnosti i svjedoče da mir i dijalog nemaju alternativu. Crtajući granice, a pritom ne precrtati ljude ostaje, čini se, i danas je imperativ ne samo za ovo naše područje, nego za svako vrijeme i za svako mjesto gdje se za različitim stolovima i u različitim interesnim skupinama odlučuje o drugima“, rekao je biskup Palić.

„Dragi kardinale Vinko! Svoje biskupsko služenje započeli ste i živjeli pod geslom: Po Mariji u vjeri, nadi i ljubavi. Unatoč svemu, nakon 75 godina života, 50 godina svećeništva, 30 godina biskupske službe i 25 godina kardinalske časti, urod je bogat, plodovi slatki, a i pomoćnika se nađe. S Vama i za Vas danas mole i zahvaljuju brojni svećenici, redovnici i redovnice i vjerni Božji narod. S Vama su danas u mislima i molitvi i mnogi ljudi dobre volje koji su u Vašoj riječi i Vašem zauzimanju za dostojanstvo svakoga čovjeka prepoznali iskreno čovjekoljublje, bez ikakve računice, koje svoj temelj ima u Bogu Stvoritelju. Upravo po Vašem životu otkrivamo da smo jedino u vjeri sigurni, u nadi nepobjedivi, a bez ljubavi smo ništa; prazna jeka i nepotrebni zveket. Bez ljubavi smo beživotni, osuđeni na smrt, jer jedino ljubav ostaje i onkraj nade i vjere. Živjeti u ljubavi znači živjeti u Bogu i živjeti Boga, njegovu dobrotu, njegovo milosrđe, njegovo suosjećanje“, poručio je biskup Palić u svojoj propovijedi uz želju da Marijin zagovor i dalje prati njegovo služenje.

Na kraju mise svoje čestitke kardinalu Puljiću izreklo je nekoliko crkvenih predstavnika.

Uime dijecezanskog klera Vrhbosanske nadbiskupije čestitke je izrekao profesor emeritus mons. Mato Zovkić koji je istaknuo da je kardinal Puljić podržavanjem referenduma pridonio obnovi državnosti BiH, te da je ostao u opkoljenom Sarajevu i posredovao za dolazak pape Ivana Pavla II. u ovaj gradi i ovu zemlju. „Kao jedan od kardinalovih bliskih suradnika znam da je s punim uvjerenjem i pastirskom razboritošću prihvaćao stav pape Ivana Pavla II. i njegovih diplomatskih savjetnika da je BiH kao jedna država triju naroda i ostalih građana moguća, ako se uredi pravedno i vodi razborito“, kazao je mons. Zovkić koji je naveo da je u 30 godina svoje biskupske službe kardinal Puljić zaredio – uglavnom u sarajevskoj katedrali – 262 svećenika: od kojih su 147 redovnici a 115 biskupijski svećenici. „Svi oni, zajedno s nama koji spadamo u ‘stariju mladež’ – danas se pridružuju kardinalu jubilarcu u zahvaljivanju Bogu za dar života, vjere i crkvene službe, kao i za sve što je činio kroz 75 godina života, 50 godina svećeništva, 30 godina nadbiskupske službe i 25 godina kardinalske službe. Posebno zahvaljujemo što je, uz druge biskupske obveze, sa živim interesom pratio naše bogoslove i nas biskupijske svećenike. Zato čestitamo i želimo mirno uplovljavanje u vedru starost“, kazao je, između ostalog, mons. Zovkić.

Uime redovnica i redovnika čestitku je izrekao provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić koji je naglasio da je kardinal Puljić uvijek tražio „putove očuvanja duha zajedništva, kao zalog budućnosti žive Crkve u našem narodu ponekad cjepkana fragmentarnošću i individualizmom“ te da je nastojao „prepoznavati i priznavati karizmu svake pojedine redovničke zajednice kao dar Duha Svetoga i kao poticaj na rast u duhovnom životu ove mjesne Crkve“. Dodao je da je uvijek tražio i uglavnom nalazio razumijevanje za pojedina pitanja mjesnih redovničkih zajednica na njihovom putu rasta. „Hvala Vam na suradnji i očinskoj brizi za karizme naših redovničkih zajednica“, riječi su provincijala fra Joze.

Uime Biskupske konferencije BiH njezin dopredsjednik nadbiskup Vukšić zahvalio je kardinalu Puljiću što je tolike godine bio primjer svećeničke i katoličke širine, hrabroga pastira Crkve. „To vrijedi za razdoblje Vaše svećeničke službe kada ste, izloženi provokacijama predstavnika ondašnjega režima, dosljedno čuvali svećeničko dostojanstvo i slobodu Crkve poučavajući narod Božji i odgajajući kandidate za svećeništvo”, istaknuo je nadbiskup Vukšić zahvalivši mu je što je redovito pronalazio način kako navješćivati istinu u ljubavi, i što nije odustajao ni od istine ni od ljubavi. „Hvala Vam za primjer strpljivosti, koja Vas nije napuštala ni kada ste, poput starozavjetnoga Joba, morali uzdisati, biti svjedok i gledati kako u ratu nestaju Vaša duhovna djeca i kako Vaši duhovni sinovi i kćeri, pa i cijele župne zajednice, gube živote, rođake, prijatelje, domove i imovinu“, riječi su nadbiskupa Vukšića koji je zahvalio i za uporno traženje „da se svako zlo spriječi, zaustavi, osudi i odbaci, da se sve nepravde isprave i da se prognani vrate kući“, kao i što je sve vrijeme uporno čuvao „slobodu crkvenoga djelovanja i bogoštovlja“ te poticao „unutar-crkvenu slogu, dogovaranje i zajedničko planiranje“ te u tomu stalno napredovao. „A u ovom malom ali vrlo složenom društvu bili ste uporni također u promicanju i izgradnji društvene sloge, dijaloga među religijama i dobrih odnosa među kršćanskim zajednicama“, kazao je nadbiskup Vukšić ujedno zahvalivši za „mudro predvođenje naše Biskupske konferencije“ te zaželio „dobro zdravlje, plemenite i uspješne suradnike te sretno i dugo predvođenje ovoga dijela Crkve Kristove koja živi u Sarajevskoj nadbiskupiji“.

Čestitku uime Hrvatske biskupske konferencije izrekao je njezin predsjednik nadbiskup Želimir Puljić koji je podsjetio da je sveti Ivan Pavao II., 1994. godine uz Zagreb želio posjetiti Beograd i Sarajevo, ali da je ured međunarodnih snaga javio je da „nisu u mogućnosti pružiti sigurnost tako visokom gostu“. „Papa je to teško prihvatio, posebice odbijenicu iz Sarajeva“, kazao je zadarski nadbiskup dodavši da je na Malu Gospu 1994. godine – na dan kada vrhbosanski nadbiskup Vinko proslavlja svoj rođendan – u svom ljetnikovcu u Castel Gandolfu papa Wojtyla služio misu na hrvatskom jeziku i održao homiliju koju je imao izreći u glavnom gradu BiH. Podsjetio je da je pedesetak dana nakon toga papa Ivan Pavao II. objavio odluku koja je obradovala sve stanovnike BiH, a na osobit način katolike i napaćene žitelje Sarajeva: ubrojio je vrhbosanskog nadbiskupa među svoje bliže suradnike i zaogrnuo ga kardinalskim grimizom. „Tim je odaslao neverbalnu poruku: ‘Kad već ne mogu doći k vama (zbog sigurnosnih i inih razloga), evo, postavit ću i ostaviti među vama kardinala Vinka da mene zastupa i govori u moje ime’. (…) Tom gestom sveti Ivan Pavao II. pokazao je da želi neka kardinal Vinko bude njegov glas u tom ‘europskom Jeruzalemu’ i diljem Bosne i Hercegovine“, kazao je zadarski nadbiskup. „Dok spominjemo 75. obljetnicu rođenja, zlatni misnički jubilej, te tridesetu obljetnicu biskupskog posvećenja, harno zahvaljujemo Bogu na svemu što je kardinal Vinko učinio u nesebičnom služenju Bogu, Crkvi i narodu. U izraze čestitanja i zahvalnosti pridružujemo i srebrnu obljetnicu imenovanja kardinalom Svete Rimske Crkve“, kazao je, između ostaloga, nadbiskup Želimir Puljić.

Čestitku je na talijanskom jeziku izrekao nuncij Pezzuto koji je, između ostaloga, kazao: „Budući da se danas sjećamo i različitih svećeničkih godišnjica i jubileja u životu biskupa i svećenika, ovaj dinamizam sazrijevanja i susljednog darivanja završava samo danom bez zalaska kada se rađamo za nebo. Želim, stoga, ovom prigodom istaknuti kako je divno i privlačno iskustvo života koji je sav posvećen i potrošen na služenje u ministerijalnom svećeništvu. Naši ostarjeli biskupi i prezbiteri su ogromno bogatstvo mudrosti i milosti za naše biskupije i naše župe. Stoga bi ih vjernici trebali smatrati uporištem naših biskupija i župa. Uzoriti gospodine, s pravom slavimo sve ove godišnjice koje Vas se tiču: stoga neka radost povezana sa zahvalnošću Ocu, darovatelju svakoga dobra, bude izraz naše kršćanske i katoličke vjere. Uzoriti, neka Vam Gospodin milostivo dadne svako dobro i svu sreću koju želite u svom srcu!“

Na kraju je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić uručio kardinalu Puljiću prigodni dar uime svih svećenika: kalež kojega je izradio akademski kipar iz Tomislavgrada Ilija Skočibušić. U skladu s biskupskim geslom kardinala Vinka: „Po Mariji u vjeri, nadi i ljubavi“, na kaležu su simbolično prikazane četiri marijanske dogme: Marija bogorodica, Marija vazda djevica, njezino Bezgrešno začeće i slavno Uznesenje na nebo.

Završavajući misno slavlje, kardinal Puljić zahvalio je svima koji su sudjelovali na proslavi i tako mu pomogli zahvaljivati. „Zazvat ćemo Božji blagoslov da vas prati, ispuni u srcu i utješi“, kazao je kardinal Puljić zahvalivši na kraju i svima koji su uputili lijepe riječi i želje i poželio da ih sve Bog blagoslovi kako bi mogli biti „vjerni do kraja svoga života“. „To, na neki način, i preporučujem vama: molite da iskreno budem ustrajan i vjeran Bogu u ovoj službi“, rekao je kardinal Puljić koji je pozvao sve nazočne biskupe da zajedno upute blagoslov „na nazočne vjernike, ovu zemlju i sve koji u njoj žive, kao i sve ljude dobre volje“, zaželjevši da ih sve prati Božji blagoslov u životu.