Najprije se okupljenima obratio preč. Alejandro Castillo, odnedavni rektor sjemeništa koji je izrekao kratki osvrt na proteklu godinu u pulskom sjemeništu. Bila je to, s više aspekata, godina promjena: započela je promjenom rektora, kada je on, s mjesta ravnatelja Pazinskog kolegija, došao na mjesto dotadašnjeg rektora preč. Piergiorgia De Angelisa, potom je nastalo stanje pandemije, a na kraju je stigla i najava odlaska dosadašnjeg ordinarija mons. Dražena Kutleše. Osin pozdrava upućenih apostolskom upravitelju Porečke i Pulske biskupije koji je ujedno veliki kancelar Visoke teološke škole u tome sjemeništu, mons. Draženu Kutleši, te ostalim okupljenim uzvanicima, rektor je predstavio i nove bogoslove. Nakon rektorova obraćanja mons. Kutleši je u znak zahvalnosti uručen prigodni dar.

Potom je vicerektor preč. Jurica Manzoni predstavio predavača dr. fra Darka Teperta, koji će osim na Katedri Svetoga pisma Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od ove godine predavati i na Visokoj teološkoj školi Sjemeništa Redemptoris Mater u Puli. O. Tepert je u izlaganju pod naslovom „Psalmi u kršćanskoj i židovskoj tradiciji“ istaknuo više relevantnih tumačenja pojedinih psalama, napose mesijanske interpretacije, mahom citiravši djela rabinske književnosti, židovska tumačenja Svetoga pisma: Midraš, Targum, Mišna i Talmud. Pojedina tumačenja psalama iz rabinske literature, s naglaskom na mesijanske aspekte, usporedio je s tumačenjima velikih crkvenih naučitelja, sv. Augustina, sv. Ivana Zlatoustog i sv. Ambrozija. Između ostalog spomenuo je da kršćanski pisci u tumačenju psalama slijede shemu koju su postavili rabini.

Nakon izlaganja su diplomati primili diplome iz ruku Velikog kancelara Visoke teološke škole mons. Kutleše, a ocjene te naslove njihovih diplomskih radova pročitao je prefekt studija vlč. Stefano Cataldi. Vlč. Leonard Škec diplomirao je s radom na temu „Novi čovjek kroz antropologiju Ivana Pavla II.“, Wojciech Wlazlo svoj je rad naslovio „Komplementarnost ženidbe i uzdržljivost poradi Kraljevstva nebeskog u naučavanju Ivana Pavla II.“, a Graziano Di Crescenzo napisao je rad pod naslovom „Dekret Drugog vatikanskog koncila Unitatis Redintegratio između proroštva i prihvaćanja“.

Misno slavlje u kapeli sjemeništa predvodio je nadbiskup Kutleša uz koncelebraciju tridesetak okupljenih svećenika. Mons. Kutleša je u prigodnoj homiliji istaknuo važnost priznavanja, najprije sebi samima, da smo grešnici. Rastumačio je grijeh kroz pet različitih novozavjetnih grčkih termina. Hamartija znači promašiti svoj cilj, propovjednik je preporučio bogoslovima da ne promaše cilj, već da završe započeti filozofsko-teološki studij te da postanu svećenici i ljudi dobre volje temeljeni u Kristu. Drugi izraz kojim se spominje grijeh je parabasis, što znači prijeći crtu, pojasnio je i naglasio bogoslovima da trebaju biti osposobljeni kako ne bi prešli crtu, napose u međuljudskim odnosima. Treća riječ koja označava grijeh je parapetima, okliznuti se, a nadbiskup je preporučio bogoslovima neka se čuvaju grijeha i neka budu svjesni, da im je zbog njihove ljudske slabosti potrebna Božja milost. Anomija, bezakonje, sljedeća je riječ koja označava grijeh; čovjek često vidi dobro i odobrava ga, ali ipak čini zlo. Tako često čine mladi ljudi koji su skloni nekakvoj mladenačkoj pobuni. Peti izraz je ofelima, što znači imati neki dug i biti svjestan da smo uvijek dužni Bogu za ono što smo dobili, naglasio je propovjednik. Zaključio je naglasivši kako svećenici nikada ne smiju odustati od razlučivanja dobra i zla, uvijek moraju znati što i zašto vjeruju, te moraju biti pošteni ljudi koji znaju naviještati čovjekoljublje i kristoljublje, rekao je mons. Kulteša te zaključio zazivom zagovora Blažene Djevice Marije na cijelo sjemenište.