O temi je govorila dr. Sanda Smoljo Dobrovoljski s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, stručna suradnica Ureda za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije te Vijeća za obitelj Biskupske konferencije BiH.

Dr. Smoljo Dobrovoljski istaknula je kako veza dvoje ljudi koji žele sklopiti brak počinje s osjećajem zaljubljenosti, a on bi trebao prijeći u pravu, autentičnu ljubav, spremnu prihvatiti različitosti. Istaknula je kako upravo ono što je osobe privuklo, povučenost ili otvorenost, može kasnije postati problem te je zato bitno shvatiti da bračna sreća nije dar nego se treba strpljivo obostrano izgrađivati.

Obraćajući se vjernicima katolicima, ustvrdila je kako je njima Gospodin po sakramentu braka dao sakramentalnu milost za blagoslovljen brak, ali je nužna i njihova zauzetost i trud. Nadalje je spomenula rutinu u odnosima: „Kada ulazimo u brak gotovo je s pasivnošću jer se pasivnost može loše odraziti na odnose, a posebno na djecu koja to iskorištavaju“.

„Sveti papa Ivan Pavao II. donosi dvije komponente ljubavi: sebedarnu ljubav – usredotočenost na drugoga te ljubav koja uvažava i iskazuje pažnju. No da bi se čovjek darovao mora prvo prepoznati egoistični dio u sebi i prelaziti od onoga ‘što je dobro za mene?’ na ‘što je dobro za nas?’“, pojasnila je dr. Smoljo Dobrovoljski. Poteškoće prema predavačici dolaze i od toga što muškarac ne može nikada u potpunosti razumjeti ženu, niti žena može potpuno shvatiti muškarca, no pristupiti toj različitosti kao prilici za obogaćenje, a ne kao opasnosti, ima veliku vrijednost „jer nam omogućuje da rastemo kao cjelovite osobe“.

Spomenula je temeljne potrebe ljudi kao što su biti voljen, pripadati nekome i biti poštovan u slobodi. „Ako su te potrebe zadovoljene onda se dolazi radosno kući jer se može u slobodi govoriti o sebi i slušati drugoga. Te svoje potrebe trebamo iskomunicirati, ako to ne uspijemo izreći i biti prihvaćeni, onda ćemo aktivirati obrambene mehanizme kao što je povlačenje u sebe i u svoj osobni prostor“. Na prvo mjesto prihvaćanja različitosti predavačica je stavila želju da razumijemo drugoga i da se kod susreta te različitosti ne uplašimo i ljutito reagiramo. „Kad god se u obitelji o nečemu ne razgovara to ima svoj ‘vonj’. To se vidi u pretjeranim reakcijama na neka bezazlena pitanja koja upućuju da postoji veći problem koji nije probavljen“, rekla je.

Zatim je istaknula neke temeljne razlike između žena i muškaraca. „Komplementarnost donosi potpunu spoznaju stvari, ljudi ili života, a dolazi iz zajedništva muškarca i žene. S obzirom na njihove različite naravi, opasno je podrazumijevati i očekivati kako bi se drugi trebao ponašati i što bi nam trebao dati. Izlaz je reći svoje osjećaje, naučiti pitati i reći ono što nam treba, pri čemu je bitan i način na koji smo uputili zahtjev jer može izazvati agresiju ili pasivnost, dok su rijetki oni koji znaju dopustiti da se drugi ‘ispuše’, pa kasnije odgovoriti“, rekla je dr. Smoljo Dobrovoljski. Iznijela je i deset psihoterapijskih pravila u slučaju kada različitost karaktera dovodi do konflikta. Kao koristan primjer je iznijela riječi starog bračnog par gdje je u trenucima agresivnosti muža, žena znala šutjeti, no kada je on bio mirniji izražavala bi mu svoje nezadovoljstvo te su time pokazali osjećaj za pravi trenutak.

Govorila je i o duhovnosti u braku koja supružnike potiče na zahvalnost, na vrednovanje druge osobe, poštovanje trenutaka privatnosti… Kako bi supružnici rasli u bračnom životu, predavačica predlaže: upotrebu potvrdnih riječi i ohrabrenja te zajedničkog provođenja vremena uz iskazivanje osjećaja.